RIM (Od Vjesnikova dopisnika) – Otac Pio iz Pietrelcine (Francesco Forgione, 1887.-1968.), kapucin koji je za života privlačio vjernike u San Giovanni Rotondo kao čudotvorac i na čiji grob dolazi godišnje više hodočasnika nego u Lourdes (ili u Meccu), proglašen je u nedjelju blaženim. Na tu svetkovinu došlo je u Rim više hodočasnika nego i za jednog blaženika ili sveca ranije. Na Trgu Sv. Petra u Vatikanu (gdje je papa Ivan Pavao II. Wojtyla vodio i proglašenje i liturgiju riječi) okupilo ih se 150.000, što je maksimalni kapacitet te crkvene arene. Kako i priliči kraju elektronskog stoljeća, sva tri svetišta bila su povezana golemim ekranima, tako da je svih 430.000 vjernika nazočilo zapravo jednom događaju na trima mjestima.
Rekordna nazočnost vjernika na nedjeljnoj beatifikaciji oca Pija iz Pietrelcine odraz je goleme popularnosti koju je taj kapucin stekao među vjernicima. Crkva tvrdi, za života i po smrti posredovao u čudesnim ozdravljenjima, imao dar pojavljivanja na više mjesta istodobno, uspješno proricao, širio oko sebe cvjetne mirise i bio proviđen stigmatama u vidu petorih Kristovih rana, jednako kao i sv. Franjo Assiški (te su stigmate iščeznule uoči smrti, kao i u sv. Franje).
Blaženi Pio ostavio je za sobom i neke drugačije tragove: golemu bolnicu u San Giovanniju Rotondu, sagrađenu prilozima vjernika koji su u njega imali povjerenja, izrazito važnu za taj tada silno zaostali Garganski poluotok. Otac Pio je beatificiran, moglo bi se reći, ne toliko po Crkvi koliko unatoč Crkvi.
Crkva ga je žestoko osporavala, suspendiravši ga mnogo godina, smatrajući ga šarlatanom ili, barem, sablazni u modernom vremenu. Njegovo djelovanje unosilo je dah davnog srednjovjekovlja u atomsku i elektronsku eru. Zbunjivao je crkvene znanstvenike (poput isusovca liječnika Agostina Gemellija), odbijao je služiti misu na talijanskome, ljutio je papu Ivana XXIII. - ali mu se tadašnji kapitularni vikar krakowske nadbiskupije, pomoćni biskup Karol Wojtyla, obratio s molbom da se pomoli za ozdravljenje Wande Poltawske, Poljakinje i majke četvoro djece, oboljele od raka - koja je doista i ozdravila prije operacije. Može se mirne duše reći da je baš zahvaljujući takvim događajima o. Pio i živio i umro na glasu svetosti.
Nije prošlo nezamijećeno da je predsjednik talijanskoga Ministarskog vijeća, postkomunistički vođa Massimo D’Alema došao na beatifikaciju oca Pija i, pozdravljen, pozdravio Papu - ali nije bio večer ranije na prvosvibanjskom megakoncertu. Italija je, kako je naglasio Ivan Pavao II., bila »dostojno zastupljena«: na beatifikaciju su došli i predsjednik Republike Oscar Luigi Scalfaro, predsjednik Senata Nicola Mancino, ministrica unutrašnjih poslova Rosa Russo Jervolino. Bio je ondje i doživotni senator Giulio Andreotti, za koga je dva dana ranije javno tužilaštvo u Perugi zatražilo da bude kažnjen doživotnim zatvorom kao ubojica.
Papa je Andreottija posebno blagoslovio, pred kamerama. Beatifikacijom oca Pija, Ivan Pavao II. je povećao na 819 broj svojih beatifikacija u 20 godina pontifikata; istodobno je 283 blaženika promaknuo u svece. Za sljedeći mjesec predviđeno je da se broj svetaca proglašenih u ovom pontifikatu poveća još za jednoga, a broj blaženih na 1028: za svoga petog hodočašća u rodnu Poljsku Papa će kanonizirati blaženu kraljevnu Kunigundu, a beatificirati 108 žrtava nacizma, 104 poljska katolika ubijena za okupacije, dvojicu svećenika i jednu vjernicu laikinju. U Vatikanu se predviđa da će za Svete 2000. godine broj beatificiranih u pontifikatu Ivana Pavla II doseći i prijeći 1500.
