Pavičić: Kerum iza zavjese primitivizma pljačka javno dobro i čerupa dividende

Nakon što je splitski gradonačelnik Željko Kerum u nedjelju točno u dva po tko zna koji put demonstrirao vlastiti primitivizam i rasističku ograničenost, čitav niz mojih lokalnih i ne samo lokalnih kolega najednom se ne mogu prestati - iščuđavati.

Cijeli niz novinara, novina i javnih osoba koje su tijekom kampanje nesvjesno ili ciljano išli na ruku “kandidatu Jokeru”, sad se odjednom probudio u realnosti, pa se bezazleno čude. Gle čuda, kako to - mi smo Keruma branili od onih koju su ga difamirali kao Vlaja, a on sad ovako difamira druge?

Mi smo se borili protiv onih koji su spominjali njegove sukobe interesa koji su, jel’te, “tobožnji” i “nedokazani” (Sl. Dalmacija), a on nam sad uzvraća tako što nam spominje prezimena i prebire krvna zrnca?

Šuti se o bitnom

Takvo “otkrivanje” Kerumove “prave ćudi” je dakako zakašnjelo i licemjerno. Kerum nije ovog vikenda u 14 sati postao rasist: on je to bio i ostao, takva retorika sastavni je dio njegova političkog diskursa, a epitet “Jugoslavenčina” standardni dio njegova polemičkog arsenala, skupa s epitetom “Sotona”.

Jugoslavenčine i sotone svi su oni koji su protiv njega, koji su protiv njegove “Ibize”, njegove politike i njegovih poslovnih planova (što je u biti isto). Pritom sumnjam da je Keruma doista briga za sadržaj vlastitog difamatorskog arsenala: kad nema protuargumenata, on kritičare diskreditira kao osobe, jer mu ništa drugo ne preostaje.

I pri tome postiže možda nehotični, ali poželjni nusefekt. Nakon ispada ovakve vrste, mi novinari bavimo se Kerumovim rasizmom, primitivizmom, gutanjem samoglasnika, frizurom. Priča o Kerumu pretvara se u kulturološko poprište raspri o urbanima i ruralnima, ili pak ideologijski referendum o crvenima i crnima. A Kerumu to savršeno odgovara, jer dok se priča o tome, ne priča se o onom bitnom.

Oligarhija tajkuna

A to bitno njegovi su “politički” planovi, njegove nakane da milijune javnog novca upregne u privatni profit te da ključne gradske prostore potroši na korist sebi i svojoj oligarhiji tajkuna. U tom smislu Kerumov planski ispad u “Nedjeljom u 2” nalik je Bandićevu Thompsonu na trgu: iskalkuliran je da prizove gnjev, gnjev kojim će Kerum nahraniti svoju fašistoidnu glasačku bazu, dok se ispod te dimne zavjese čerupaju dividende i krmči javno dobro.