Pavičić: Ni ja neću na derbi

Oni koji me prate kao novinara znaju da sam za Torcidu rijetko imao lijepih riječi. Premda i oni i ja navijamo za isti klub, od organiziranih me navijača s poljudske okuke udaljavalo mnogošto. Svojim koketiranjem s ultradesnicom Torcida je, po mom dubokom uvjerenju, prezrela povijest kluba koji tobože uzdiže, a činjenica da je na splitskim zidovima moguć tako blasfemičan grafit kao “Hajduk Jugend” izravna je posljedica torcidaških ideoloških vrludanja. I danas mislim, kao što sam oduvijek mislio, da onaj kome se ne sviđa Hajdukova povijest naprosto može i mora navijati za - neki drugi klub.

U subotu, međutim, ja ću biti torcidaš. Prvi put u dvadeset godina poslušat ću kolektivni naputak navijačkog vodstva i učiniti točno ono što je troglavo navijačko čelništvo sugeriralo: neću otići na derbi Hajduka i Dinama, nego ću utakmicu odgledati kod kuće ili na nekom od monitora u gradu. Neću to učiniti zato što Hajduk igra slabo: krize rezultata, uostalom, sastavni su dio nogometa. Učinit ću to zato što podržavam onaj ključni zahtjev koji je navijačka okuka postavila upravi, gradu i dioničarima: a to je usvajanje Kodeksa o upravljanju klubom. Usvajanje i primjena tog kodeksa, naime, nije samo jedini način da Hajduk ozdravi. Primjena Kodeksa je i stvar elementarne društvene higijene.

Torcida u Hajduk želi uvesti više-manje isto ono što mi novinari želimo izboriti u ostatku društva: kadroviranje po stručnosti, javne natječaje za funkcije, uklanjanje političara iz uprava, odstranjivanje korupcije i organiziranog kriminala. Sadašnje i dosadašnja vodstva Hajduka nikad nisu mogli na to pristati jer je riječ o ljudima koji nisu ništa drugo nego transmisija bivših i sadašnje lokalne politike. U tom smislu Hajduk se ne razlikuje baš mnogo od Podravki, HAC-ova i HEP-ova, svih drugih (polu)javnih sustava koje su nagrizli nepotizam, mito i politikantstvo. Hajduk je u ovom času karikaturalni “case study” na kojem se jasno vide izobličenja svojstvena cijeloj Dalmaciji i Hrvatskoj, a prosvjed organiziranih navijača probna je demonstracija koja pokazuje kako se protiv takvog ćumeza jedino možemo boriti - dakle, civilnim aktivizmom zainteresiranih građana.

Ova poruka posebno je važna u Splitu, koji se u ovom trenutku nalazi čvrsto u čamperama obiteljsko-klijentističko-kumovskog klupka ispletenog oko dinastije Kerum. U ovom trenutku navijački je Sjever društveno-aktivistička skupina koja tom klupku pruža najjasniji i najprincipijelniji otpor. U tom smislu rat Torcide protiv Svaguše sličan je ratu koji su prije deset godina Bad Blue Boysi vodili protiv Tuđmana. U oba slučaja spor se ticao nogometa, no društvene implikacije bile su mnogo šire. Torcida se u subotu ne bori samo za boljitak jednog nogometnog kluba. Ona - možda i bez svijesti o tome - brani demokratske standarde.