BERLIN (Od Vjesnikova dopisnika) - Pet dana prije saveznih izbora za njemački Bundestag, barometar političkog raspoloženja njemačkih birača - okrenut je u pravcu vladajuće crveno-zelene koalicije.
U nedjelju uvečer, predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Gerhard Schröder i predsjednik Stranke Savez 90/ Zeleni, Joschka Fischer održali su zajednički predizborni skup kod Brandenburških vrata u Berlinu. Sa zajedničke crveno-zelene predizborne pozornice u Berlinu širio se optimizam.
Dakako, posljednju će riječ izreći u nedjelju 22. rujna njemački birači, ali najnovije su ankete šok za Kršćansko-demokratsku i Kršćansko socijalnu Uniju (CDU/CSU). Jer, ako ankete imaju pravo, onda bavarski premijer Edmund Stoiber (CSU) neće pobijediti.
Stoiber još ima šanse?
Naime, od deset posto prednosti koliko su imali Unija i liberali (FDP), crveno-zeleni su u finišu prešli u vodstvo. Svi se slažu da promjena trenda ima dva uzroka: poplava i mir.
Schröder je, naime, poplavu iskoristio kako bi "izglancao" svoj imidž uspješnog karizmatskog menadžera. Osim poplave, Bush je s najavama rata protiv Iraka, postao najbolji Schröderov pomagač.
Kandidat Stoiber nije uspio nametnuti otvaranje radnih mjesta i ekonomski polet kao ključne teme predizborne kampanje. Ali njegove pristaše vjeruju da bi Stoiber u finišu (zbog tijesne prednosti) mogao imati šansu za pobjedu ako uspije nametnuti te teme.
Međutim, Schröder je potvrdio svoj politički instinkt i hrabrost. On, štoviše, svojim gromoglasnim odbijanjem njemačkoga sudjelovanja u eventualnom napadu na Irak pokazuje da je vrlo odlučan spriječiti izborni poraz. Čak po cijenu loših odnosa s Washingtonom. Ta se rizična antiratna igra aktualnom kancelaru očito isplatila.
Stoiber kritizira antiratnu retoriku tvrdeći da je cijena toga izolacija Berlina u zapadnom savezu, te da su Schröder i Joschka Fischer napravili su najveći vanjskopolitički otklon od Sjedinjenih Država nakon Drugog svjetskog rata.
Irak je zasjenio sve vruće unutarnjopolitičke teme. Unija ne s osobitim utjecajem podsjeća birače da je Schröder priznao kako je zakazao na gospodarskoj fronti. A Stoiber je vodio lošu predizbornu borbu u kojoj se nije uspio nametnuti kao alternativa.
Fischer kao odstupnica
Schröder je, pak, već bio prisiljen povući svoja predizborna obećanja o smanjenju nezaposlenosti na 3,5 milijuna. Nakon što bude ponovno izabran vjerojatno će se uz dovoljno samopouzdanja moći suočiti se s nadolazećom krizom. To znači da će morati okončati svoju diplomaciju s razglasa pred Brandenburškim vratima. Samo tako Berlin može popraviti odnose s Washingtonom. Schröder je već osigurao odstupnicu. On ima ministra vanjskih poslova koji argumentirano zastupa za nijansu drukčije mišljenje od njega. Naime, u Vijeću sigurnosti te u arapskom svijetu nazire se spremnost donošenja rezolucije kojom bi se Saddam Hussein našao pred ultimatumom.
Morao bi odlučiti hoće li dopustiti povratak inspektora UN-a. S tim se slaže i Fischer, ali samo ako Saddamovo odbijanje ne bi značilo automatski i vojnu akciju. Naime, kad se radi o Iraku, Fischer čini se drži otvorenima sve mogućnosti. Odbija njemačko sudjelovanje u ratu, ali on se čak može pozicionirati i kao oprezni zagovornik "nužnog rata" u toj zemlji.
