Petar Škovrlj kod Mosora: Zamalo smo se ugasili

Možete li kao viši košarkaški trener, direktor splitskih “žutih” i čovjek koji je dugo u košarci odgovoriti na pitanje: slažete li se sa mnom da je ovo Europsko prvenstvo najslabije kvalitete u posljednjih tridesetak godina?

- Ne! Mislim da griješite. Ovaj Eurobasket nije najslabije kvalitete, nego je riječ o najizjednačenijem Europskom prvenstvu dosad. Razgovaramo uoči četvrtfinalnih utakmica, od osam reprezentacija koje su ostale u utrci, a unutra su Hrvatska, Slovenija, Srbija, Rusija, Grčka, Turska, Francuska i Španjolska, svaka od njih može biti prvak Europe. Ni jednoj reprezentaciji ne smije se davati ni gram šanse više od ostalih sedam reprezentacija.

Slažem se da su sve reprezentacije otprilike podjednake kvalitete, ali ta kvaliteta je – ajme majko!

- Nije!

Eurobasket snage

Kako nije!? Gledao sam sve utakmice naše reprezentacije i još neke susrete Slovenaca i Nijemaca i činilo mi se da se igra – tko će dati manje, a ne tko će dati više koševa!?

- Na ovom Eurobasketu dominira fizička pripremljenost. Snaga je forte današnje košarke, košarkaško umijeće, košarkaška improvizacija i košarkaški vic iščezli su u srazu s modernom tvrdom košarkom u kojoj nema ni vremena ni prostora za igrače kojima je forte košarkaški vic u igri, a ne snaga i obrana.

Ne slažem se s vama! Uvjeren sam da se danas igra “ko manje” jer nema igrača koji bi znali igrati “ko više”. Europska košarka nema superkvalitetnih košarkaša. Ja mislim da je u tome problem, a ne u pričama da je danas snaga najvažnija. Uvijek u svemu je znanje bilo važnije od snage...

- Točno je da Europa više nema košarkaša kao što su bili Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Arvidas Sabonis...

... Ostavimo sad njih. Da je na prvenstvu Dirk Nowitzki, vidjeli biste kako onaj tko zna krca koševe usprkos svim tim tvrdim obranama. Nema više pravih igrača koji bi te tvrde obrane, ako je uopće istina da su tvrde, razbijali...

- Slažem se da nema istinskih zvijezda. Odskače samo Tony Parker koji je na utakmici Hrvatska – Francuska razigrao cijelu momčad i odveo naše u poraz. Ali, košarka je evoluirala, vjerujte mi da je presudna snaga, fizikalije, agresivnost i obrana, a ne lepršavost i, da malo karikiram, dodavanje iza leđa ili proturivanje lopte kroz noge...
Slučaj “Štrajk glađu”

Nećemo se složiti, pa je najbolje da prekinemo o ovogodišnjem Europskom prvenstvu. Ovog tjedna na naslovnicama se moglo pročitati: Grad Split spasio je Košarkaški klub Split!

- Od Grada smo dobili milijun kuna. Tražili smo 1.700.000 kuna da bismo vratili dugove koji su nam visjeli nad glavom, o čijem je ekspresnom vraćanju ovisila sudbina kluba...

... Nećete valjda reći da je prijetilo gašenje KK Split!

- Istina je da bez ove financijske injekcije Grada ne bismo mogli ući u novu natjecateljsku sezonu. Svi igrači bi nam otišli iz kluba, Gripe bi doživjele takav potres da bi bilo teško spasiti klub. Zazvučat će možda isuviše dramatično, ali – zamalo smo umrli! Zamalo smo se ugasili! Nestali s košarkaške i sportske pozornice...

Koliki su dugovi kluba i je li to stvorila ova klupska vlada kojoj je na čelu predsjednik Dino Rađa?

- Svatko tko vezano za klub kaže jedno jedino slovo protiv Dina Rađe je zločest čovjek ili nema pojma o onome što se događalo i što se događa na Gripama. Odgovorno tvrdim da su dva čovjeka u nekoliko navrata svojim novcem omogućavala da klub može normalno živjeti i funkcionirati. To su Ilija Naletilić i Dino Rađa. Kad je bilo stani-pani, Ilija i Dino davali su svoje novce. I još nekih ljudi je tu bilo...

Hoće li im to klub vratiti?

- Dosad nisu ni spomenuli da očekuju povrat toga novca...

Preskočili ste odgovor o klupskom dugu i tko ga je stvorio?

- Znate li vi da mi uopće nismo u minusu!?

Kako niste u minusu kad ste dužni do vrha koša!?

- Da, mi dugujemo oko dva milijuna kuna, ali mi potražujemo 2.400.000 kuna. Da se nama platilo ono što nam se trebalo platiti, ono što smo ugovorili, potpisali, onda bismo bili u plusu, a ne u debelom minusu. A kad dodamo vrijednost igrača, taj plus bi bio još veći.

Tko vam duguje skoro dva i pol miljuna kuna?

- Sponzori koji su se obvezali i potpisali dati nam značajna financijska sredstva. Tko nam duguje i koliko nam duguje poslovna je tajna.

Vi dugujete igračima i zaposlenima u Radnoj zajednici. Zaposleni u Radnoj zajednici čak su najavili – štrajk glađu!?

- Ne, to nije istina. Nikad nitko od članova Radne zajednice, a ona broji sedam zaposlenika - mene kao direktora, financijsku administratorku Zoru Tonković, administratora Gorana Repca, domara Vesu Puljiza i čistačice Elenu Pranjčević, Milicu Kardum i Mariju Odak – nikad nije spominjao štrajk glađu. Članovima Radne zajednice duguju se plaće za nedopustivo puno mjeseci, ali o organiziranom štrajku glađu na Gripama nitko nikad nije govorio. Ni u šali!

Bez regionalne lige

Zašto svi s Gripa upirete prstom u smjeru Zadra i Zagreba?

- To činimo s pravom i s velikom dozom zavisti. Zagrebačko Gradsko poglavarstvo godišnje daje Ciboni između 10 i 15 milijuna kuna, a Grad Zadar daje Košarkaškom klubu Zadar devet milijuna kuna godišnje. Košarkaški klub Zagreb dobije od Grada četiri milijuna kuna godišnje, a mi smo četiri milijuna kuna dobili od Grada Splita u – posljednjih 15 godina! Od 1994. do danas... Jednom je Cibona od Grada Zagreba dobila za božićnicu više nego mi sve skupa od Grada Splita u deset godina. Želite li još ovakvih, za naš klub, razarajućih podataka...

Zašto bi Grad Split davao milijune Košarkaškom klubu Split, a ne recimo Rukometnom klubu Split?

- Zato što je, uvažavajući naš trofejni rukometni sport i Rukometni klub Split, naš klub sportski brend Splita. Zato što imamo omladinski pogon koji je bez premca u Hrvatskoj, što su kadeti predvođeni trenerom Sašom Radovićem i juniori na čelu s trenerom Mladenom Vuškovićem neprikosnoveni u Hrvatskoj. Zato što imamo oko 400 natjecatelja svih uzrasta. Zato što nam je dvorana zauzeta treninzima svih uzrasnih kategorija svakog dana od 7 sati ujutro do 22.45 sati. Zato što su “žuti” jedini klub u Europi koji je dao pet NBA igrača – Tonija Kukoča, Dina Rađu, Žana Tabaka, Bruna Šundova i Roka Ukića. Zato što je naš klub proglašen najboljim košarkaškim klubom Europe u 20. stoljeću. Zato što imamo svjetskih i europskih košarkaških megaveličina, olimpijskih, svjetskih i europskih medalja kao ni jedan drugi košarkaški klub...

... Sve je to tako, ali to što govorite je slavna prošlost “žutih”, a sadašnjost je – sredina tablice u prvenstvu Hrvatske!

- Naša sadašnjost je ulaganje u mlade iz našeg dvorišta. A oni trebaju imati uz sebe i neke iskusnije i kvalitetnije igrače, ali za to je potrebno imati novca. Na žalost, prisiljeni smo često sve što vrijedi prodati da bismo normalno živjeli i radili. Da smo mogli zadržati samo igrače stvorene u našem košarkaškom dvorištu, mi bismo se šetali prvenstvom Hrvatske, a i u Europi bismo igrali značajnu ulogu.

Ove godine “žuti” neće igrati u regionalnoj ligi, košarkaškim kuloarima kruži zafrkancija da ćete igrati u košarkaškoj Ligi autubusa Prometa broj 37: s Kaštelima i Trogirom!

- Naš novi trener Boris Kurtović, koji se kao trener “žutih” radovao osvajanju prvog povijesnog Kupa Hrvatske 1992. godine, radi sjajno i sigurni smo da ćemo već na proljeće, u Ligi za prvaka Hrvatske, pokazati da smo učinili značajan korak naprijed.

Šuška se da su klupski veterani, sve odreda velika košarkaška imena, nezadovoljni situacijom u klubu...

- Svašta se šuška, pogotovo u kuloarima bliskima Gripama. Činjenica je da su naši veterani vezani uz klub i da su oni blago našeg kluba. Oni nisu nikakva opozicija, oni nikoga ne ruše da bi zavladili klubom, nego žele kao i mi: snažni KK Split!

Bez uvrede ikome tko danas vodi “žute”, meni se čini da KK Split više nema klupskih čelnika kao što su bili Jakša Miličić, Ivo Mimica, Ante Pletikosić, Ivo Vlak, Matko Zoković, Ante Njegovan, Zoran Milas, Ante Sabalić, Vojmir Dvornik, Igor Katunarić, Josip Bilić... Da dalje ne nabrajam znalce i entuzijaste koji su vodili slavnu Jugoplastiku!

- Moram priznati: žao mi je što nisam radio s takvim ljudima, što mi netko od njih nije bio mentor! O njima sam čuo sve najbolje. Ali, onda su ipak bila druga vremena. Danas je neusporedivo teže raditi u sportu nego onda. Međutim, istina je da više nema košarkaških zanesenjaka, entuzijasta i istinskih amatera koji su sve svoje slobodno vrijeme s guštom trošili u službi slavne Jugoplastike.

Predsjednik kluba Dino Rađa najavio je preoblikovanje kluba na tragu onoga što je učinio Hajduk...

- Mi smo svoj dio posla napravili. Ono što je najavljeno zasigurno bi se i dogodilo da ministar sporta Dragan Primorac nije dao ostavku. Čekamo da se proces preoblikovanja nastavi, tad ćemo se konačno odgurnuti s ovog mjesta gdje smo dospjeli ne svojom krivnjom. Vjerujem da će to biti uskoro, do početka zime.