Ovoga puta, naime, riječ je o Sedlarovom projektu „Pisma iz Haaga“ posvećenom Anti Gotovini koji, prema javnoj prezentaciji, financira dijaspora, predvođena osnivačima hrvatsko-američke komore. U međuvremenu je Sedlar snimao film o Titu i Tuđmanu, pa prikupio donacije za film o jednom bosanskom franjevcu, mučeniku koji je pri kraju 20.st. poginuo u Ruandi. No, Sedlarova najunosnija premijera očekuje se u kolovozu: projekcije „Pisma iz Haaga“ održat će se istoga dana u mnogim hrvatskim gradovima; ulaz je slobodan, ali se planira zarada od njegove kasnije distribucije na DVD-ima. Kako redatelj obećava i najavljuje, prihod od DVD-a nije namijenjen nikome posebno, već će se slijevati u korist Zaklade za istinu o Domovinskom ratu, odnosno na račun haaške obrane trojice hrvatskih generala.
Gotovina - financijski najunosniji trademark
U Sedlarovim objašnjenjima sve izgleda racionalno, praktično i opravdano osim detalja koji upadljivo proturječi deklariranim ciljevima biznisa s DVD-ima: zašto haaške odvjetnike treba financirati dodatnom komercijalnom operacijom po domovini i inozemstvu, kada je sudski postupak u „predmetu Oluja“ završen prije mjesec dana, još u svibnju? Završen je zapravo još prije splitskoga donatorskoga koncerta, pa vrijedi isto pitanje: koja je bila prava svrha splitske akcije uz potporu HTV-a i mnoštva HDZ-ovaca iz frakcijske struje bivšega Ive Sanadera. Ionako je izvještaj o njezinom uspjehu krajnje dvojben. Kreće se, naime, u golemom rasponu od 400.000 kn do više od milijuna kuna. Neosporno je samo toliko: takva medijsko-politička fešta u slavu Gotovine iživcirala je onu stranu HDZ-a koji (grupiran oko Ivana Jarnjaka) puno vatrenije navija za Gotovininog haaškog druga Mladene Markača.
Tim je važnije podsjetiti da je Zaklada za istinu o Domovinskom ratu odmah fundirana sa sitnom prijevarom u javnoj prezentaciji. Dok se na sav glas isticalo da su njezini prihodi namijenjeni za podmirenje haaških troškova sve trojice generala, novac su ipak konzumirala samo dvojica. Ivan Čermak, kao bogataš i ratni profiter, vlastoručnim se potpisom odrekao dobrovoljnih priloga i humanitarnih usluga, financirajući svoju obranu isključivo iz vlastitoga džepa. Odrekao se također honorara koji stižu na odvjetničke račune iz državnoga proračuna Republike Hrvatske.
Drugi korak u produkciji iluzije o potpunoj jednakosti uočljiv je po dosadašnjoj raspodijeli: od dvadesetak milijuna kuna, samo je jedna četvrtina stigla do Markačevih odvjetnika, njihovih asistenata i istražitelja. Sve ostalo potrošeno je na Luku Mišetića i njegovu puno brojniju ekipu, sastavljenu od nekadašnjih SIS-ovaca i pripadnika HVO-a, lobista u SAD-u, Srbiji i BiH, ponekoga novinara, pa eto i jednoga redatelja.
Tako je nakon finaliziranja četverogodišnjega postupka u Haagu, Sedlarov film sveukupnu priču o nacionalnoj pravdi i haaškoj nepravdi konačno sveo na njezin motiv: budući da je Gotovina financijski najunosniji trademark, cijela armija njegovih stvarnih i lažnih pomagača ostaje bez posla. Zato biznis valja nekako produljiti u ime haaškoga odvjetničkoga tima, koji od svibnja nema što braniti ili pobijati.
Jasna Babić jedna je od osnivačica upravo pokrenute novinske agencije IMR, koju možete kontaktirati mejlom na resinmedias@gmail.com.
