U ovoj je državi pisanje pisama postalo opasno poput konzumiranja govedine. I to, bilo da je riječ o službenim ili privatnim pismima pa čak i "običnim" pismima podrške. Generali potpišu pismo i ostanu bez posla, nogometaše su "razvaljivali" naglo osviješteni mediji jer su potpisali izvjesnu podršku dok je privatno pismo ministrice turizma osvanulo na Dnevniku HTV-a. Predlažemo stoga da se određeno vrijeme ništa ne potpisuje, pogotovo prodaja turističkih objekata. Jer očito je da tu ima još mnogo čega nedorečenoga. Što, naravno, ne abolira nedžentlmensko (ministrica turizma bila je tog dana službeno u Turskoj) pojavljivanje potpredsjednika Vlade Slavka Linića u središnjem Dnevniku i njegovo prepričavanje tzv. privatnog pisma koje je, istinabog, poslano na više adresa u užem kabinetu Vlade i Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju.
"Pretpostavljala sam da valjda nešto može ostati i među nama, ne mora se sve razvlačiti po medijima", rekla nam je Pave Župan Rusković dan nakon Linićevog istupa na TV-u.
Ministrici, naime, još ne ide iz glave da je hotel "Excelsior" iz njezinog Dubrovnika, prodan bez njezina znanja i pristanka.
I to je otprilike poanta privatnog pisma. S druge strane, prema nepisanim pravilima suvremene balkanske politike, ovakvo pojavljivanje i ton potpredsjednika Vlade u središ- njem Dnevniku državne televizije, koja se još nije odvikla pedesetogodišnje navade da se na ljude "ne ide džonom" (sjetite se samo slučaja Krunoslava Olujića), može značiti samo jedno - odstrjel.
Prodaja pod svaku cijenu Naravno, ne doslovni, ali očito je da su razmimoilaženja u stavovima oko privatizacije hrvatskog turističkog sektora dosegla vrhunac. S jedne su strane, poznato je, Slavko Linić i dio članova Upravnog odbora HFP-a, a s druge ministrica turizma i njezino Ministarstvo. Stvar je tim smiješnija jer je u novom valu privatizacije prodan tek jedan značajniji objekt, spomenuti "Excelsior", koji je odmah posvađao ekipu koja bi trebala prodavati zlatnu baštinu države.
Oprostite gospodo, ali ne zaboravite da je Hrvatska prodala već mnogo toga, a da hrvatski građani ne žive bolje. Trebaju li nam prodaje pod svaku cijenu i ovakva navlačenja i podmetanja tzv. kolega okupljenih na istom poslu? Velik gubitak vjerodostojnosti privatizacijskih "meštara" ne znači, međutim, da su stvari pred rješenjem.
Batina ima dva kraja pa će i Linićev medijski (TV) metak još malo pričekati prije nego što pogodi ili promaši cilj.
Odlazak ministrice turizma sa svog položaja u ovom trenutku značio bi, naime, samo jedno dio Vlade, na mjestu novog ministra turizma, želi čovjeka koji im neće smetati u provedbi svojih zamisli, odnosno čovjeka kojeg turizam baš i ne zanima. To ne bi bilo ništa novo, jer se omiljenom metodom često služio i HDZ, a ni nova vlast nije najsklonija da se na vodeća resorna mjesta stavljaju dokazani stručnjaci.
Ministarstvo turizma, naime, ima jasnu viziju privatizacije hrvatske turističke imovine što je trenutačno u vlasništvu najlošijeg gospodara - države.
U Hrvatsku treba privući jake touroperatere i hotelske lance koji će potom sami dovoditi svoje goste, objekte ne treba prodavati za jednu kunu već za "živu lovu" i bolje je najprije malo osposobiti hotele i turistička poduzeća pa ih tek potom prodati po višoj cijeni, otprilike glasi standard po kojem bi Ministarstvo turizma provodilo privatizaciju. Upravni odbor HFP-a bi, čini nam se, da prodaja ipak ide malo brže.
"Da je kojim slučajem pri prodaji "Excelsiora" na jednoj strani stajao Lukšić, a na drugoj Arabela Sheraton, digla bih obje ruke za Sheraton. Jer ni Lukšić ni Štrok ništa ne znače u turističkom svijetu za razliku od Sheratona", tvrdi Pave Župan Rusković. Ne zaboravimo da je Andronik Lukšić njezin bivši i budući gazda.
Turistički "stručnjaci" Zaista, i Lukšić i Štrok još nisu pokazali ništa od svojih turističkih sposobnosti osim što su pokazali iznimnu spretnost pri preuzimanju najelitnijih hrvatskih turističkih poduzeća i hotela. Lukšić je kupio pa zaboravio "Plavu lagunu" (riječ je, naravno, o obećanim pa neispunjenim ulaganjima).
Štrok se neposredno nakon otvaranja svog riječkog hotela znao potužiti na manjak posla.
Radi li pravi turistički stručnjak neku projekciju poslovanja i je li, možda, ulazak u "Excelsior" nagrada za njegov ulazak u Rijeku i dugogodišnju borbu s usporenom hrvatskom birokracijom? Bez obzira na nagađanja i privatne interese, najgore bi bilo da se prodaja "Excelsiora" Štroku poništi. Ne zbog Štroka, jer o njemu imamo isto mišljenje kao o Lukšiću, nego zato što bi takva blamaža naštetila svim budućim prodajama. Prodaja "Excelsiora" je poštovala uvjete natječaja i to je za strane investitore početak i kraj cijele priče. Druga je stvar što naši prodavači još uvijek ne znaju kako prodavati hrvatsko turističko blago.
Misli li ekipa iz HFP-a da će micanjem Pave Župan Rusković s ministarskog mjesta napraviti bog zna kako pametan potez, jako se vara. Jer ovakvoj Vladi najmanje treba novo uspoređivanje s HDZ-om i kreiranje novih poslušnika. S druge strane, ministrica bi trebala progutati excelsiorsku knedlu i opstati u borbi da, kada se već prodaju, naši hoteli nađu prave kupce. Nova runda prodaje vrijedna 200 milijuna DEM kreće za nekoliko dana i vidjet ćemo hoće li se odnosi na relaciji HFP - Ministarstvo turizma smiriti ili dodatno zaoštriti. Samo bez pisama, molim - pisma su u ovoj državi postala vrlo opasna.
