Po 30 godina za ubojstvo Jure Bajde

Ovo je primjer kako policija ne treba raditi. Sve što je mogla upropastiti, policija je upropastila, tako da je ovo vijeće plelo mrežu indicija na temelju kojih je izreklo osuđujuću presudu.

Rekla je to, među ostalim, sutkinja Renata Miličević obrazlažući jutros više od pola sata zašto je ipak Aremenda Musliua (31) iz Zagreba i Vittorija Vukdedovića (34) iz Ljubljane osudila na dugotrajnu jedinstvenu kaznu zatvora po 30 godina zbog otmice i ubojstva Jure Bajde, sina jednog od direktora slovenskog Petrola.

Nije sporno da je Jure Bajdo nestao nakon 18. lipnja 2007. godine, nesporno je da su njegovi otac i majka primili telefonske pozive da je otet i da se traži 200.000 eura za njegovu otkupninu i nesporno je da je njegovo tijelo nađeno 29. lipnja 2007. godine kod vikendice u Moslavačkoj Slatini bb. Sporno je bilo je li otmica bila inscenirana, rekla je sutkinja Miličević.

Bajdu su 18. lipnja, kad je posljednji put viđen, Astrom ZG 023F dovezli u Hrvatsku, a od idućeg dana i zatočili u vikendicu pokraj koje je 29. lipnja pronađen zakopan. Otmičari su nazivali oca i govorili mu da će, ako ne dobiju novac, njegovu sinu odrezati noge, ubiti ga, isjeći ga, odrezati prst i poslati mu poštom, likvidirati ga i poslati u crnoj vreći.

Kaznu od 30 godina obojica okrivljenika primila su mirno, praktički bez emocija, jedino je Vukdedović na izlasku iz sudnice rekao: “Osudili ste nevinog čovjeka! Hvala vam!” a potom su ih pravosudni policajci izveli iz sudnice.

Zatvoreni krug indicija sastojao se i u činjenici da su i Musliu i Vukdedović bili evidentirani 18. lipnja 2007. godine na izlasku iz Hrvatske. Sud nije prihvatio objašnjenje Vukdedovića da je Musliu u Ljubljanu s njime išao kako bi upoznao Vukdedovićevu ženu i dijete jer je nju upoznao na sprovodu njegove majke, a nije bilo uvjerljivo da ide upoznati dijete. Nesporno je također da je Musliu zvao Bajdine roditelje, a pozivi sa zahtjevom da im se isplati 200.000 eura evidentirani su nakon što je Jure Bajdo već bio usmrćen u vikendici u Moslavačkoj Slatini na predjelu Starina, i to tako da su mu otmičari na glavu stavili najlonske vrećice, zavezali jednu vrećicu oko vrata te se ugušio.

Krunska indicija je razgovor Musliua s bivšom djevojkom Majom Filipović u kojem on na pitanje “Kako je prošlo?” odgovara “Nema ga više”, a taj je razgovor policija snimila po nalogu suda. Ali, ona se u svojem svjedočenju nije sjećala tog razgovora, a Musliu o tome nije želio govoriti. Budući da se radi o rečenicama koje su itekako bitne, svatko bi se tih rečenica i njihova značenja sjetio, rekla je sutkinja Miličević u obrazloženju presude.

Vittorio Vukdedović doveo je policajce točno do mjesta gdje je bilo zakopano Bajdino tijelo, a to ne bi mogao učiniti da je u vikendici bio samo jednom. Vijeće je kao posebno teške okolnosti obojicama uzelo u obzir to što su bili uporni u izvršenju zločina, što su ga počinili kako bi se domogli novca te što su i nakon usmrćenja Jure Bajde nastavili nazivati njegova oca i tražiti otkupninu. Obojici je otežavajuće bilo i to što su već osuđivani za nasilna kaznena djela, a do pravomoćnosti presude bit će u pritvoru. Za otmicu su osuđeni svaki na osam godina zatvora, a za ubojstvo svaki na 25, pa im je izrečena jedinstvena kazna od 30 godina.