Pod istragom simboli boljega života

Brojne aktualne afere koje potresaju državne i privatne tvrtke poput “Podravke2, SMS-a, “Varteksa”, HAC-a, “Brodosplita”... nisu samo narušile povjerenje građana u sustav i one koji ga tvore, nego su udarile i u samo srce prosječnog hrvatskog trudbenika, odnosno u njegov emotivni sklop.

“Podravka”, naime, nije samo “Podravka”, nego i asocijacija (skoro pa sinonim) za Vegetu. “Varteks” nije samo “Varteks”, nego i traperice Levi’s 501. SMS nije samo SMS, nego i košarica izvornih hrvatskih/dalmatinskih gastronomskih suvenira. HAC nije samo kratica za poduzeće “Hrvatske autoceste”, nego i sama autocesta.

A “Brodosplit” nije samo naziv splitskog škvera, nego i pojam za brojne kvalitetne brodove i tankere koji su iz tog škvera otplovili u svijet, od kojih mnogi i danas brode svjetskim morima.

Tih pet stvari - Vegeta, Levi’s 501, džem od suhih smokava, autocesta i brodovi – zapravo predstavljaju rijetke hrvatske proizvode koji su nešto značili i izvan hrvatskih granica, proizvode po kojima smo bili prepoznatljivi u svijetu, proizvode od kojih svaki ima svoj emotivni kontekst.

Galebarske legende

Tako, recimo, Vegeta nikada nije bila samo čarobni kulinarski začin koji može spasiti svako jelo, nego mnogo više od toga: u vremenima prije pada Berlinskoga zida pakovanje Vegete bilo je za našeg čovjeka koji bi se zatekao u inozemstvu – osobito u Istočnoj Europi, posebno u tadašnjoj Čehoslovačkoj – socijalna i svaka druga ulaznica za tamošnje društvo.

Stranci su naprosto bili ludi za Vegetom, a galebarske legende i dandanas promiču slavu Vegete kao jakog aduta za osvajanje Čehinja. Kad je “Varteks” onomad davno počeo proizvoditi traperice Levi’s 501 - taj „mračni predmet žudnje“ generacije stasale u zadnjem stadiju komunizma, taj simbol željene slike zapadnog stila i blagostanja – mladim hrvatskim građanima moglo se učiniti da je Zapad sletio izravno u Hrvatsku, konfekcijskim koridorom, čime je naša država barem u jednom segmentu simbolično prestala biti provincijalna i postala dio razvijenoga svijeta.

Otkad je splitska tvrtka SMS počela proizvoditi svoju paletu proizvoda od maslina i dalmatinskog voća&povrća, čak i prije nego što je njihov džem od smokava osvojio američko tržište, prosječnog Dalmatinca prestala je moriti briga što ponuditi gostu namjerniku iz dalekih krajeva: dovoljan je bio bilo koji proizvod iz SMS-ova asortimana, od rečenog džema do slanih inćuna, pa da gost namjernik na nepcu okusi, oćuti i ponese srh Mediterana i mediteranske gastronomije.

Nakon teških ratnih godina u kojima se od Zagreba do Splita i obratno moralo putovati preko pontonskih mostova ili trajektima preko Rijeke, Hrvati su se posljednjih godina naviknuli na jednu od najmlađih autocesta u Europi, koja je vizualno možda i smanjila/skratila domovinu, ali ju je zato petom brzinom uvelo u europsku „130 km/h obitelj“.

Policijska sjena

I konačno, u vremenima kad je hrvatska brodogradnja bila službeno proglašavana trećom na svijetu, iz navoza splitskog škvera nisu curili milijuni dolara na tajne račune, kao danas, nego vrhunski brodovi i tankeri koji su izazivali divljenje i respekt po svjetskim lukama.

Biti dio snažne i svjetski priznate pomorske tradicije stvaralo je dobar osjećaj ne samo radnicima splitskog škvera nego i svim Splićanima i Dalmatincima, pa i šire.

Danas je na te sjajne brodove pala policijska sjena već višegodišnje istrage koja bi trebala rasvijetliti agoniju jednog od stupova Splita, kao što je i odlična autocesta Zagreb-Split zasjenjena kriminalno skupim bojenjem tunela i drugim malverzacijama u “Hrvatskim autocestama”, kao što su i delikatesni proizvodi SMS-a zagorčeni odlaskom njegova vlasnika u pritvor zbog sumnjivih kredita, istih onih kredita koji su mistični sastav “Podravkine” Vegete ukaljali začinom koji ne spada u dobar ukus, kao što su i mitske traperice Levi’s 501 sada zamrljane najavama istraga i u “Varteksu”, te garnirane ovotjednom najavom otpuštanja tisuću “Varteksovih” radnika, istih onih koji su godinama „štancali“ te mitske traperice...

I tako su aktualne akcije USKOK-a, osim slabašne nade da bismo jednoga dana ipak mogli živjeti u pravnoj državi, donijele i tu neželjenu, ali neizbježnu nuspojavu: mučki je napadnut sam hrvatski ponos, sve ono što nas je činilo većima i bližima svijetu.

Stoga ne bi bilo nerazumno izvršiti pritisak na pravosudna tijela da oni kojima bude utvrđena krivnja odgovaraju i za duševnu bol koju su nanijeli prosječnom hrvatskom trudbeniku.