Polarna noć – opuštajuća zabava stigla u kina

Mnogi kino-hitovi polažu nade u mnogobrojne i skupe specijalne efekte u inat kvalitetnoj priči. Ako se filmsko iskustvo ne svede na milijune dolara potrošenih na CGI (kompjutorski animirani efekti op.a.) ili eksplozije, pretpostavlja se da ciljana publika nije zabavljena. Mada naočigled sličan proizvod (ako je za suditi po foršpanu), ''Polarna noć'' pod redateljskom palicom Dominica Sene ipak ne spada u tu kategoriju.

Film troši veći dio svog CGI budžeta na, koliko je moguće, realno prikazivanje hladne pustoši Antarktika i nevremena koje vlada kroz film. Par efekata koji su izvan tih kriterija, odrađeni su vrhunski i uvjerljivo. Da vam ne kvarimo filmski doživljaj, samo ćemo natuknuti da nas je redatelj uvjerio u smrtonosne temperature južnog Pola i njihove posljedice na ljudsko tijelo.

Vrlo dobra glumačka ekipa

Što se same radnje tiče, film je adaptacija grafičke novele tj. četiri nastavka mini-serije stripova pod ''perom'' Grega Rucke i crteža Stevea Liebera, te se žanrovski može svesti na kriminalistički triler u neuobičajenoj lokaciji. Ovime bi mogli i sažeti ocjenu samog scenarija, jer film, unatoč veoma dinamičnom foršpanu, u svojoj cijelosti ne posjeduje gotovo nikakvu dinamiku koja bi gledatelja držala prikovanog za sjedalo. Da gore navedeno ne bi bilo pogrešno shvaćeno, ''Polarnu noć'' bi mogli opisati kao nedjeljni kriminalistički film. Očite, no zabavne radnje ispunjene jednostavnim likovima i zapletom, kao stvorenim za gledanje u poslijepodnevnim satima nakon nedjeljnog ručka. Govoreći o zapletu, do samog kraja nećete moći pogoditi radi čega se ubojstva na toj udaljenoj kopnenoj masi zbivaju, no do trenutka raspleta – više vam neće biti ni bitno.

Od glumačke postave bi vrijedilo navesti Kate Beckinsale, koja u svojoj (glavnoj) ulozi vjerno prikazuje više-dimenzijski lik zapovjednice Carrie Stetko – federalne agentice koja svoju hladnu vanjštinu rijetko otvara radi traumatične prošlosti otkrivene kroz film. Vedro osvježenje na ''velikom platnu'' bio je i veoma uspješan televizijski glumac, Tom Skerritt, u ulozi ''Doca'' Johna Furya – mentora zapovjednice Stetko, pa bi i jedini prigovor glumačkoj postavi mogao biti Gabriel Macht u ulozi UN-ovog agenta Roberta Prycea – no više radi nepotrebnosti i nedorečenosti samog lika, nego radi manjka glumačkog umijeća gospodina Machta.

Odlični zvučni efekti

S perspektive zvučnih efekata, ostali smo iskreno zapanjeni. Svaki trenutak filma ovjekovječen je vrhunskom orkestralnom glazbom koja uvelike pridonosi atmosferi, te gledatelju često prenosi osjećaj samoće ili napetosti u tim izvanrednim vremenskim okolnostima. John Frizzell je autor zbivanja iza ''zvučne kulise'', što i ne čudi, s obzirom da je kreator mnogih kvalitetnih filmskih muzičkih djela u žanrovima horrora i trilera.

U konačnici, film preporučamo za opuštanje nakon napornog dana ili ako ste u potrebi za odmorom, jer vas neće opterećivati kompliciranjem radnje ili likova, a u isto vrijeme će vas zabaviti i prenijeti vam donekle vjernu interpretaciju čovjeku najnedostupnijeg krajolika na svijetu. Film od ovog četvrtka možete pogledati u Cinestar multipleks kinima.

Ocjena: Vrijedi pogledati!