Kad se zna da je glavni razlog lanjskog nezabilježeno brzog i snažnog pada cijene nafte bila svjetska financijska i gospodarska kriza, koja je radikalno smanjila potražnju za tim energentom, a time i njegovu cijenu, nameće se zaključak kako je ponovni rast svjetskih cijena nafte i derivata rezultat porasta potražnje, što bi moglo biti najava ublažavanja utjecaja globalne krize.
Naravno, treba imati na umu da su na cjenovni zaokret crnog zlata utjecala i učestala velika OPEC-ova smanjenja proizvodnih kvota, nemiri u Nigeriji, najvećem afričkom proizvođaču nafte, prekid proizvodnje zbog požara u nekim američkim rafinerijama i drugi, na neki način uobičajeni razlozi. No, više nego dvostruko poskupljenje cijene barela dosta je analitičara sklono pripisati prije svega naznakama da financijska i gospodarska kriza, koja od drugog dijela prošle godine snažno trese cijeli svijet, ipak pomalo slabi. Nisu, međutim, rijetki analitičari velikih banaka i investicijskih kuća koji prognoziraju daljnje produbljenje recesije ili drugi udar krize u realnom sektoru, što bi moglo dodatno smanjiti potražnju za naftom.
Poznati hrvatski energetski analitičar i profesor na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Igor Dekanić to, uz ostalo, objašnjava činjenicom da OPEC - koji okuplja glavne svjetske izvoznike nafte što proizvode 40 posto svjetske proizvodnje te s više od dvije trećine sudjeluju u svjetskom izvozu nafte - može, ako želi, kontrolirati ponudu. Iz te organizacije već mjesecima stižu najave o daljnjem smanjenju proizvodnje i izvoza pa su, iako posljednjih mjeseci nije bilo novog rezanja proizvodnih kvota, cijene nafte ipak počele rasti. To može samo značiti da većina trgovaca naftom ipak očekuje porast potražnje pa će, ako se članice OPEC-a budu iole držale sadašnjih proizvodnih kvota, stagnirajući trend ponude rezultirati porastom cijena, bez obzira na pad ukupne svjetske potražnje za naftom u odnosu na rekordnu 2007.
Najavljeni pad dnevne potrošnje s lanjskih nešto više od 86,5 milijuna na 82-83 milijuna barela na dan znači globalno smanjenje potrošnje s otprilike četiri milijarde na 3,8 milijardi tona nafte godišnje. A tolika je potrošnja bila u 2005. kad je ostvaren najveći skok globalne potrošnje od 3,7 posto. Prema tome, to tobožnje znatno smanjenje na globalnoj razini, zapravo znači količinu tek nešto veću od ukupne razine zaliha. Čim se brokeri na robnim burzama uvjere da se izvoznici drže smanjenih kvota, povećat će se spekulacije s očekivanim porastom cijena što će donijeti znatno poskupljenje nafte još u jeku globalne recesije, objašnjava Dekanić.
Zato je najzanimljivije pitanje do koje će razine i koliko brzo porasti cijene crnog zlata nakon što su nedavno preskočile najvišu vrijednost u posljednjih šest mjeseci. Ali tu se mišljenja analitičara i stručnjaka donekle razilaze, iako ne bitno. Goldman Sachs je povisio svoju raniju prognozu za cijenu nafte na kraju godine sa 65 na 85 dolara za barel te predvidio da bi potkraj sljedeće godine mogla stajati 95 dolara. U Saudijskoj Arabiji, najvećem svjetskom proizvođaču nafte, drže kako je svjetsko gospodarstvo dovoljno ojačalo da može podnijeti cijenu barela između 75 i 80 dolara.
Da bi cijena od oko 75 dolara za barel bila poželjna i izvoznicima nafte, proizlazi iz izjava predstavnika OPEC-a, ali i zemalja uvoznica nafte. Ako cijene nafte ne budu na toj razini, mnogi analitičari upozoravaju da svjetskom gospodarstvu, paralelno s očekivanim oporavkom od recesije i porastom potrošnje nafte, prijeti novi energetski i cjenovni šok. Naime, svjetska kriza i veliko pojeftinjenje nafte dodatno su smanjili ionako preniska ulaganja u povećanje proizvodnih i preradbenih kapaciteta, pa bi, ako se toj djelatnosti ne omogući nužna isplativost novih ulaganja, barel u 2012., prema nekim prognozama, ponovo mogao stajati i 130 dolara.
Moguće pojeftinjenje goriva
Sudeći prema informacijama s mediteranskog tržišta naftnih derivata, referentnog za Hrvatsku, čini se da bi se nakon nekoliko poskupljenja u utorak moglo očekivati pojeftinjenje goriva, kažu stručnjaci. Konkretno, prema kretanju cijena naftnih derivata i tečaja dolara, valute kojom se trguje naftom, u odnosu na kunu, početkom sljedećeg tjedna benzini na crpkama naftnih tvrtki mogli bi pojeftiniti za dvadesetak lipa, a dizelska goriva oko sedam lipa po litri. Stručnjaci ipak upozoravaju da su te procjene napravljene na temelju podataka prikupljenih do srijede pa će konačna odluka ovisiti o vrijednosti tih ulaznih faktora u drugom dijelu ovog tjedna, kad završava dvotjedno razdoblje u kojem se prati njihovo kretanje. Stoga će se točne nove cijene goriva u idućih četrnaest dana znati tek početkom sljedećeg tjedna.
Zalihe benzina u Americi spustile cijenu na 68 dolara
Veći od očekivanja rast zaliha goriva u SAD-u i opetovano usmjeravanje pozornosti na slabost globalnog financijskog sustava spustili su sredinom ovog tjedna cijene nafte na međunarodnim tržištima sa 71 dolara nadomak 68 dolara za barel, ali će na njihovo daljnje kretanje utjecati američki podaci o (ne)zaposlenosti, jer je SAD najveći svjetski potrošač energije. Uz nešto lošije gospodarske pokazatelje u SAD-u, na blagi pad cijena nafte utjecali su i podaci američke vlade koji su pokazali rast zaliha benzina u toj zemlji za 2,3 milijuna barela. Zalihe destilata, uključujući dizel, također su porasle, i to za 2,9 milijuna barela, dok su zalihe sirove nafte pale za 3,7 milijuna barela. Trgovci rast zaliha benzina uoči američkog praznika Dana nezavisnosti, koji tradicionalno označava vrhunac sezone vožnje, ukazuju kao pokazatelj postojano slabe potražnje.
No, neki analitičari tvrde da je OPEC ipak vrlo uspješan u stabilizaciji tržišta. To argumentiraju podacima da se cijena nafte oporavila sa 32,4 dolara za barel iz lanjskog prosinca na više od 71 dolara početkom srpnja. Štoviše, tijekom drugog ovogodišnjeg tromjesečja cijena nafte porasla je za oko 40 posto, što je najsnažniji tromjesečni rast od 1990. godine.
