Posljednji pozdrav slobodi medija

13.01.2011. godine HRT je izvjestio javnost da je „Latinici istekao životni vijek“ odnosno da se emisija Latinica briše iz programske sheme HTV-a. Nakon 6 godina borbe, emisija Latinica, kao i borba za zaštitu prava novinara, došla je do zida srama jedne politike i jednog društva koje o demokraciji čita u žutom tisku i koje demokraciju gleda u proizvodima holivudske produkcije. Društva kojem je demokracija i pravo čovjeka samo daleko svjetlo kojem se nada.

Sustavno rastakanje HRT-a započelo je 08.11.2005. godine kada smo se nakon emisije o ulozi Ivice Rajića u ratu u BiH, oprostili od Tihomira Ladišića. Zbog podrške Ladišiću, sankcionirani su novinari Denis Latin, Aleksandar Stanković, Hrvoje Hrengek i Đurđica Ćočić. U prosincu iste godine Vladimir Šeks je sa pozicije predsjednika Sabora RH napao Denisa Latina i Latinicu. Do tada skoro nezabilježeni govor mržnje u Saboru, označio je početak sustavnog obračuna politike, mafije i lobista iz sive zone sa slobodom govora u RH.

Nakon tog događaja, Denis Latin, Aleksandar Stanković, Ana Jelinić, Robert Zuber, Lela Knežević, Ivana Dragičević Veličković, Sanja Mikleušević Pavić i deseci drugih novinara na HRT-u naći će se pod različitim vrstama sankcija, pritisaka, zastrašivanja i ucjena. Uglavnom novinari informativnog programa. Oni koji bi javnost trebali vjerodostojno informirati o činjenicama važnim za svakodnevni život, o stanju u državi, o politici. Isključivo novinari koji su utjecali na sud javnosti, i isključivo onda kada bi obradili temu koja je relevantna za donošenje suda javnosti o načinu vođenja države.

Strukovne udruge, javne osobe, kao i mediji koji HRT nisu smatrali konkurentskom televizijom, povremeno su se osvrtali na stanje na HRT-u. I privremeno su pridonosili stabilizaciji stanja i zaštiti novinara koji su ograničeni nizom pravnih akata morali manje više u tišini trpjeti i nadati se boljem.

Paralelno su stradavali novinari u privatnim medijima, dobivali otkaze, prijetnje, premlaćivani su, a neki su i ubijeni. Čistio se medijski prostor, od svih onih koji različito misle, odnosno od onih koji su se usudili uopće razmišljati, i uvijek oni novinari koji su govorili o onome što je bitno u donošenju javnog suda o politici.

Udruga Partnerstvo za društveni razvoj poslala je na desetke reagiranja, zahtjeva za postupanje nadležnim tijelima, kaznenih prijava protiv vodstva HRT-a, i javnih očitovanja. Rezultat, kao i kod drugih reagiranja, je bio povremeni uspjeh, i kako je sada vidljivo, samo privremena odgoda političkog nauma, da se HRT stavi pod potpunu političku, odnosno partijsku kontrolu.

Pri tome, predmeti poput prijave protiv Hloverke Novak Srzić nikad nisu adekvatno procesuirani bilo od strane tijela HRT-a, bilo od strane nadležnih tijela kaznenog progona. Pravni epilog tih prijava nikad nismo dobili. Čak ni onda kada je HRT-u, a time posredno i proračunu RH pričinjena višemilijunska šteta kroz štetne ugovore vanjske produkcije te financijske malverzacije zbog kojih je HRT-u u jednom trenutku prijetio i stečaj.

Nije važno što se u navedenim radnjama i odlukama vodstva HRT-a kršio Ustav, koji bi trebao biti demokratska svetinja, niti to što su se krišili i zakon o HRT-u i svi podzakonski akti HRT-a. Nitko nikad za navedeno nije snosio sankcije. Dapače, sankcije snose oni koji su tekovine Ustava RH branili svojim novinarskim istupima i prilozima.

Jedini danas vidljivi epilog je izbor V.D. ravnatelja HRT-a, koji je s obzirom na politički izbor na funkciju i privremeni karatker funkcije postao najpogodnija osoba za dovršetak projekta „čišćenja“ HRT-a od „glasnih i nepodobnih novinara“.

Jedini uspjeh politike i političara u odnosu na HRT je što su stanje na HRT-u, i borbu za pravo građana na slobodu misli i govora, pravo javnosti, odnosno zakonsku obavezu HRT-a da trajno i istinito, oslobođeno od političkog utjecaja informira javnost, pretvorili u osobne priče Denisa Latina i drugih novinara i novinarki HRT-a. Demokratski princip i svetinja slobode govora je pretvorena u individualnu ljubav ili mržnju spram novinara, i na tome političarima treba čestitati.

Jedini kontinuitet vodstva HRT-a od te kobne jeseni 2005. godine do danas je da Latinicu pokušava ukinuti. Svaki put s nešto drugačijim obrazloženjem, ali s istim ciljem. Eliminirati i posljednje utočište kritičke misli.

S toga, još jednom pred nadležna tijela HRT-a, te pred Sabor RH postavljamo zahtjev, koji se kao i ljudsko, građansko pravo i stvarna demokracija u RH čini nedostižnim: tražimo da se suspendiraju sve odluke trenutnog vodstva HRT-a i HTV-a, te da se većinom glasova zaposlenih na HRT-u izabere novo vodstvo do zakonitog izbora nove uprave.