Postoji li još bankovna tajna?

Banke su obavezne na šutnju kada je riječ o podacima svojih korisnika. To je osnova bankovne tajne i novčarske institucije moraju samo u slučajevima koji su propisani zakonom - na primjer u slučaju krivičnog djela - otkriti te podatke. Čak i njemački zakon o porezu načelno poštuje bankovnu tajnu, mada ovisi o državama, kako će - i da li će zakonski ograničiti tu šutnju bankara.

Zapravo u Njemačkoj ne postoji pisani propis o bankovnoj tajni, ali postoje drugi propisi. Tako su banke dužne poreznom uredu prijaviti dobit od uloženog kapitala pa tako poreznicima nije teško niti izračunati, kolika je i ukupna svota koju je netko uložio. Zato Nijemci koji ne žele da im država gleda u novčanik ipak radije iznose novac u inozemstvo, osobito u zemlje u kojima utaja poreza nije krivično djelo - poput Švicarske.

Ona nipošto nije jedina zemlja koja privlači novac stranaca svojom šutnjom i popis je još uvijek veoma dug: od Bahama, Urugvaja i Malezije, ali su tu i zemlje poput Rusije ili Saudijske Arabije. Male zemlje su izložene i mnogo većim pritiscima razvijenih koji traže jedinstveni obrazac za razmjenu podataka među poreznim uredima ili nude bilateralni sporazum protiv dvostrukog oporezivanja gdje je dovoljno platiti porez u jednoj zemlji pa da to zadovolji i drugu.

Trese se alpska utvrda

Švicarska se nećka potpisati takav ugovor i sa Njemačkom a nakon ovog skandala sa ukradenim popisom njemačkih građana sa imutkom u Švicarskoj je tek odlučna otezati sa potpisom što duže. U toj alpskoj zemlji se čuju i najteže optužbe protiv svog sjevernog susjeda i poručuju Berlinu kako, obzirom da je riječ o ukradenim podacima, onda neće niti pružiti pravnu pomoć u potrazi za počiniteljima. Ali malo kome u Berlinu se baš "tresu gaće" od tih prijetnji - baš kao što je nedavno sličan slučaj doveo do ozbiljnih razmirica i između Švicarske i Francuske.

Podsjetimo: i tamo se navodno radilo o ukradenim podacima Francuza sa imutkom u Švicarskoj, a i tamo je Švicarska prijetila kako onda neće potpisati sporazum o dvostrukom oporezivanju. Epilog te priče jest da je Pariz vratio ukradene nosioce podataka Švicarcima - ali neka svi Francuzi koji u toj zemlji imaju novac sami zaključe, da li je francuski porezni ured zadržao kopiju tih podataka.

Posebna priča su Sjedinjene Američke Države gdje se švicarska bankovna tajna posve rastopila u slučaju bankara, Bradleya Birkenfelda. Sada Washington traži na tisuće podataka o svojim građanima iz švicarske banke UBS i Bern tek pokušava zaustaviti bujicu podataka izjavama kako bi "trebalo još pregovarati".

Washington pak ne misli da se o tome ima što pregovarati jer zabrinutim Švicarcima tvrdi kako im se javilo još službenika švicarskih banaka koji su spremni predati odgovarajuće podatke.