Međutim, rezultati tog istraživanja, predstavljenog prošli tjedan u Privrednoj komori Srbije, ne prestaju dizati prašinu u javnosti, a brojne ankete pokazuju da građani ipak više vjeruju vlastitom džepu nego statistici. Iz srbijanskog udruženja potrošača stiglo je i pitanje o tome tko je naručio i financirao tu analizu jer upada u oči da su u Beogradu sve cijene mjerene u objektima trgovinskog lanca Maxi, tvrtke Delta, čiji je vlasnik Miroslav Mišković.
Zamjera se i to što je za analizu cijena koje su iz lokalne valute po srednjem tečaju na taj dan (24. siječnja 2009.) preračunate u euro izabran baš trenutak najvećeg rasta eura. Odmah potom tečaj se u Srbiji stabilizirao i dinar je ojačao, tako da bi samo nekoliko dana kasnije ista mjerenja dala drukčije rezultate, a Beograd teško da bi bio ocijenjen kao najjeftiniji grad u regiji, smatraju predstavnici potrošača.
Predstavljajući rezultate istraživanja, predsjednik Saveza ekonomista Srbije Dragan Đuričin kazao je da je inicijator i izvođač posla sam SES-te, a da je to dio priprema za tradicionalno savjetovanje ekonomista Kopaonik biznis forum 2009 koje će se održati početkom ožujka.
Analiza 28 proizvoda
Zadatak je bio usporediti prosječne cijene osnovnih namirnica u Beogradu sa sličnim cijenama u sedam glavnih gradova u okruženju (Ljubljana, Zagreb, Sarajevo, Podgorica, Sofija, Bukurešt i Budimpešta). Analizirano je 28 proizvoda (od jaja, mlijeka, mesa, kruha, brašna, sokova, voća i povrća do paste za zube) u četiri tipa prodajnih formata (minimarketi, supermarketi, hipermarketi i veliki diskonti) na dan 24. siječnja, a uspoređene su tri razine cijena za svaki proizvod: minimalna, maksimalna i cijena proizvoda koji su najzastupljeniji na polici. U Zagrebu su mjerene cijene u objektima Konzuma i Agrokora.
Prema skupoći prednjači Zagreb, slijede Sofija, Bukurešt i Ljubljana, a onda Budimpešta, Sarajevo i Podgorica ispred Beograda. Broj proizvoda čijim je cijenama Beograd među tri najjeftinija grada iznosi 21 u minimarketima, 22 u supermarketima, 15 u hipermarketima i 20 u velikim diskontima. Broj proizvoda kod kojih je Zagreb među tri najskuplja grada u regiji je u minimarketima 20, supermarketima 22, hipermarketima 23 i velikim diskontima 15. Beograd je cjenovno konkurentan u minimarketima i hipermarketima (rang 1, što znači najniže cijene, dok su rang 8 najviše), a djelomično i u supermarketima (tu je drugi iza Budimpešte) i velikim diskontima (rang 3, iza Budimpešte i Bukurešta). “To može biti čak i problem za profitabilnost trgovačkih lanaca i proizvođača”, ocijenio je Đuričin, izazvajući time revolt potrošača i, naravno, pohvale trgovaca. Prosječna cijena košare od 15 proizvoda u minimarketima u regiji iznosi 13,42 eura. Najniža je u Beogradu (10,90 eura), a najviša u Zagrebu (16,07 eura). U supermarketima prosječna cijena 16 mjerenih proizvoda iznosi 20,85 eura; u Zagrebu je najviša, 29,20 eura, a u Budimpešti najniža, 17,26 eura.
Jeftina i Budimpešta
U hipermarketima je u košari bilo 20 proizvoda čija je cijena u prosjeku iznosila 35,50 eura - u Beogradu je bila najniža i iznosila 30,32 eura, a u Zagrebu najviša i iznosila je 41,67 eura. U velikim diskontima u košari je bilo 13 proizvoda čija je prosječna cijena bila 22,26 eura - najviša u Zagrebu 23,96 eura, a najniža u Budimpešti - 16,21 euro.
Beograđani u regionalnom prosjeku kupuju najjeftiniji kruh, brašno, ulje, pileće, juneće i svinjsko meso, krumpir, jogurt, mlijeko, sok od jabuke, tjesteninu, banane, smrznuto povrće, pastu za zube i Pampers pelene, a skuplje od većine plaćaju jaja, mineralnu vodu, sir i rižu.
Zagrepčani kupuju najjeftiniji deterdžent od tri kilograma u regiji, i to u svim vrstama trgovina, ali zato i najskuplja jaja, svinjsko, pileće i juneće meso, jabuke i sok od jabuke, svijetlo pivo od 0,5 litara, mineralnu vodu, sir, kuhinjsku sol, kruh, ulje, smrznuto povrće, tjesteninu, jogurt, banane i pastu za zube.
Babe i žabe
Osnovna zamjerka analizi jest “da statistički uzorak od 28 proizvoda nije relevantan jer nisu uspoređeni artikli istih proizvođača”. Prema nekim ocjenama potrošačku košaru treba činiti i veći broj proizvoda, a ona traži i daleko ozbiljniju analizu od ove koju je primijenio Savez ekonomista Srbije. Smatra se i da je nužno u bilo kakve usporedbe te vrste uzeti u obzir zarade, odnosno paritet kupovne moći, no najviše je sumnje ipak u to da je Savez ekonomista Srbije bio stvarni naručitelj istraživanja.
