Premijera hrvatske redateljice u Londonu

U utorak 5. svibnja u poznatom londonskom kazalištu Pleasance premijerno će biti izvedena predstava Predsjednice Wernera Schwaba u režiji mlade hrvatske redateljice Vande Butković. Vanda je početkom ove kazališne sezone u Zagrebu radila kao pomoćnica redatelja Paola Magellia na predstavi Vuci i Ovce u kazalištu Kerempuh, a londonska predstava njen je redateljski debi.

Studentica na posljednjoj godini prestižne londonske dramske škole Central School of Speech and Drama, koju su, između ostalih, pohađali Harold Pinter, Laurence Oliver i Vanessa Redgrave, ovom će predstavom završiti studij. Predstavu je financijski podržao Austrijski Kulturni Forum u Londonu i ona je rezultat jednogodišnjeg promišljanja i rada sa londonskim glumcima.

Vanda je u London iz Zagreba otišla prije deset godina, no njene smo osvrte na knjige i londonska kazališna događanja mogli često čitati na Monitoru i Fusnoti.

Austrijske čistačice u Londonu

„Kada sam prije godinu dana dobila mogućnost raditi sa profesionalnim glumcima dramu po vlastitom izboru, Schwabov tekst mi se nametnuo kao najlogičniji izbor. Željela sam svakako raditi na tekstu koji nije bio izvorno pisan na engleskom jeziku kako bih istražila tekstualni i kulturni odmak pri postavljanju predstave. Rezultat je dakle prijevod sa njemačkog na engleski u hrvatskoj režiji sa engleskim glumcima u Londonu. I to je ono što sam željela, sagledati kako Englezi, koji su poznati po smislu za humor, reagiraju na neki tuđi, u ovom slučaju njemački, te istražiti u kojoj mjeri je moguće međusobno se „razumijeti“.

Dramu o tri austrijske čistačice sa periferije, Vanda nije samo režirala, već je za nju sama osmislila i scenografiju. „Dizajn i konstrukcija scene za mene su bili poseban užitak. Mnogi poznati režiseri poput Wilsona ili Castelluccia sami rade dizajn kako bi u potpunosti bili u kontroli glumačkog prostora i to je u konačnici meni i logično, no tu je bitan element naravno vrijeme, kojeg sam srećom ja u ovom slučaju imala. Pri osmišljavanju scene od velike pomoćci mi je bio Hans Georg Schaefer, scenograf iz tima Paola Magellia kojeg sam upoznala kada sam asistirala početkom ove sezone u Zagrebu. S njime sam vodila duge razgovore u buffetu u Kerempuhu nakon proba, i njegove su mi sugestije bile vrlo bitne pri konačnoj izradi dizajna.“

Stanislavski ne odgovara

Kada priča o radu sa glumcima u Londonu, Vanda naglašava njihovu disciplinu i predanost radu kao presudnu, a o metodi rada kaže kako joj je od neprocjenjive važnosti bila asistencija sa Magelliem. „Dobiti asistenciju u Londonu je vrlo teško, a po mom mišljenju presudno za učenje i snalaženje u procesu režiranja. Rad s ovdašnjim glumcima bio mi je težak utoliko što je proces njihovog rada ovdje jako vezan za preuzetu metodu škole Stanislavskog, no u slučaju Schwaba taj način rada meni osobno nije odgovarao. Predsjednice su prvenstveno metafora, zbog čega su unutarnje motivacije glumca složene i ne bi se smjele čitati kao isključivo logične. Željela sam izgraditi svijet predstave u kojem stvari ne funkcioniraju kako smo navikli, a do toga se ne može doći ako se tekst čita kao „priča iz predgrađa“".

O životu i radu u Londonu Vanda kaže kako na njega gleda kao privremeni i kako ga nastoji organizirati tako da se što prije vrati u Zagreb. „Ovdje je život vrlo ubrzan, i u jednom danu se može dogoditi puno stvari, no zato je i vrlo naporan. Ambicija mi je vratiti se, ali na nešto smisleno i, naravno, uvijek kazališno. Teško mi je sada govoriti o budućim projektima kada mi premijera nije još ni održana, ali kao polu-splićanka moram naglasiti kako bi mi želja bila režirati u Splitu, npr. Aidu na Peristilu. Za početak, htjela bi raditi u nekom malom prostoru tekst odlične Ivane Sajko, najrade bi radila Europu, i to ili u Londonu ili u Zagrebu.“