Rođen 1936. godine u Dubrovniku. Još kao dječak zanimao se i za glazbu i za tehniku. Srednju glazbenu školu pohađao je Zadru (ondje je i maturirao) i Zagrebu, a 1954. godine upisao je zagrebački ETF.
Napisao je preko 150 pjesama, javnosti uglavnom poznatih, počesto oslonjenih na poeziju, šansonjerskoga tipa - primjerice, "Vužgi ga Blaž" , "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć" , "Još te sanjam". Dugogodišnji član Hrvatske glazbene unije i Hrvatskoga društva skladatelja čiji je i nekadašnji potpredsjednik te direktor Zagrebfesta.
Kada je o akustici riječ, počeo je još kao mladi inženjer u RIZ-ovom institutu za elektroniku i telekomunikacije. Godine 1970. prelazi na HRT gdje i provodi najveći dio svoga radnog vijeka obavljajući projektantske i konzultantske poslove iz akustike, ponajviše pri gradnji i opremanju Doma HRT na Prisavlju.
To je bio prijelomni trenutak i tada se počeo baviti isključivo akustikom prostora. Projektirao je pedesetak radio postaja, kazališta i kongresnih dvorana.
Izumio je jednu vrst apsorbera, koju danas mnogi glazbenici i vlasnici tonskih studija poznaju pod nazivom "Sound cage", kojim je uredio Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, a postavljeni su i na Hrvatskom radiju, studiju "Bajsić" HTV-a, te po mnogobrojnim studijima i režijama. Ovogodišnji je dobitnik brončane medalja AES-a (međunarodnoga znanstvenog društva Audio Engineering Society) za visoke domete u napretku Društva.
Današnjoj javnosti najpoznatiji je kao autor zvuka za zadarske Morske orgulje, točnije kao izumitelj sustava svirala na "morski" pogon.
Nakon umirovljenja, Stamać nastavlja stručne aktivnosti i kao akustičar i kao skladatelj. Osobito je uporan u senzibiliziranju javnosti i državnih služba za žurno spašavanje hrvatske audio-baštine na tonskim zapisima, primjenom digitalizacije.
Posljednji ispraćaj bit će u petak, 26. lipnja u 13.00 sati u Krematoriju na Mirogoju.
