Nakon što su tečajni lomovi, pod teretom svjetske financijske i gospodarske krize pogodili većinu europskih zemalja, koje nisu prešle sa nacionalnih valuta na euro, ususret vrućoj financijskoj jeseni, nagli i značajni tečajni lomovi – prema najnovijim istraživanjima Europskog povjerenstva, Eurostata i niza samostalnih, globalnih ekonomista – prijete većini balkanskih zemalja, koje će najviši valovi svjetske i domaće krize zapljusnuti u idućih šest-sedam mjeseci.
Zapadni Balkan – kako političari i statističari iz EU nazivaju skupinu zemalja, u kojoj vide Hrvatsku, BiH, Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju i Albaniju – dugoročna je gospodarska i politička žrtva velike igre, koju su preko više Miloševićevih agresija zakuhale ključne sile svijeta. Njihov je moto bio: podijeli, pa vladaj, i u tome su uspjeli u potpunosti. Budući da ni najrazvijenijoj – Hrvatskoj, ne dopuštaju ulazak u EU, ali čak ni preko svojih energetskih i trgovačkih interesa još ne potiču ponovno jače gospodarsko integriranje tog preuzetog (ili, doslovce, okupiranog) prostora, Balkan ostaje zona kronične gospodarske i socijalne drame, kojoj nitko još ne vidi kraj.
No, zato nema ekonomista koji se ne kači za općeprihvaćenu procjenu, da će svjetska financijska kriza, koja je prije dvije godine krenula s američkog tržišta hipotekarnih zajmova, u konačnici najteže pogoditi Balkan, jer su njegove obrambene mogućnosti svedene na minimum.
Hrvatska – koliko god da je prezadužena i krizna, pa i rasprodana ili proizvodno zapuštena – još je rajska zemlja, u odnosu na ostatak Balkana. Prema najnovijoj snimci Eurostata, hrvatski bruto-domaći proizvod po glavi stanovnika, iskazan prema kupovnoj moći, u 2008. je dosegnuo 63 posto BDP per capita u Europskoj uniji kao cjelini, te je pretekla i Mađarsku (62,9 posto BDP per capita u Uniji), a iza nje je još pet zemalja članica EU: Litva (61 posto od prosjeka EU-a), Poljska (57 posto), Latvija (56 posto), Rumunjska (46 posto) i Bugarska (40 posto). Od 12 novih članica EU-a ispred Hrvatske su Estonija (67 posto), Slovačka (72 posto), Malta (76 posto), Češka (80 posto), Slovenija (90 posto) i Cipar (95 posto). Na Balkanu, turski BDP iznosi 45 posto Unijina prosjeka, a makedonski 32 posto. Crna Gora je na 46 posto, Srbija na 37 posto, Bosna i Hercegovina na 30 posto i Albanija na 25 posto. Inače, BDP po glavi stanovnika prema paritetu kupovne moći u Europskoj uniji varira od 40 posto u Bugarskoj do 253 posto od prosjeka u Luksemburgu.
Da je Hrvatska – barem u percepciji svoje Vlade, nešto drugo od svih ostalih balkanskih zemalja, nastojala je prije četiri dana iskazati i Kosoričina ekipa u suradnji sa HNB-om, kada je donijela odluku o prihvaćanju sredstava temeljem opće i posebne alokacije specijalnih prava vučenja (SDR) Međunarodnog monetarnog fonda.
Ta odluka omogućuje prihvat sredstava ukupne vrijednosti 450 milijuna dolara, koja će se razmjestiti na središnjem depozitarnom računu kod Hrvatske narodne banke.
Opća i posebna alokacija SDR-a je antirecesijska mjera, kojom se povećava likvidnost gospodarskog sustava, pa nije riječ ni o kakvom novom zaduženju niti o novom stand-by aranžmanu sa MMF-om, naglasio je ministar financija, Ivan Šuker. "Ova sredstva se sigurno neće koristiti, ako baš zlu ne bude trebalo". Dodao je kako su u kolovozu sva plaćanja iz državnog proračuna plaćena na vrijeme, te da "bez obzira na teškoće i okruženje, izvršavamo sve svoje financijske obveze."
S obzirom na položaj Hrvatske na međunarodnom financijskom tržištu i na uvjete pod kojima se trguje hrvatskim obveznicama izdanim krajem svibnja, Šuker očekuje da će Hrvatska bez problema refinancirati sve dospjele obveze do kraja 2009. godine, financirati deficit i sve što se plaća iz državnog proračuna, kao i da će uspjeti osigurati sredstva za refinanciranje izuzetno visokih rata inozemnih kredita, koji dolaze na naplatu u prva dva mjeseca iduće godine.
Nažalost, unatoč dubokim političkim razlikama i podjelama, koje su unazad 20 godina razmrvile balkanski gospodarski prostor, svima je zajednički nanoviji put u propast: prekomjerno zaduživanje u inozemstvu i rasprodaja nacionalne imovine strancima, čime su financirale – ne svoju novu proizvodnju, izvoz i tehnološki zamah, nego domaću proizvodnju i državne, infrastrukturne investicije. U odnosu na BDP, najzaduženija je Crna Gora, zatim Hrvatska, pa BiH, Srbija, Makedonija i Albanija.
Unatoč nizu deviznih intervencija središnjih banaka unazad godinu dana, sve su te balkanske zemlje izložene rastućim rizicima velike tečajne krize, koja bi se u idućim mjesecima mogla očitovati u naglim i značajnim padovima kupovne moći nacionalnih valuta ili u raspadu deviznih rezervi središnjih banaka. Srbija ima najranjivije državne financije, ali i najfleksibilniji tečajni režim, pa bi mogla najmanje bolno primiti novi niz tečajnih udara. Hrvatska ima najviše devizne rezerve i najkvalitetniji bankarski sustav, ali i tečaj kune fiksno vezan uz euro, pa bi zbog te neelastičnosti mogla pretrpjeti ili najveći pad deviznih rezervi ili najteži pad tečaja kune. Crna Gora i Kosovo, kao najmanje i najranjivije balkanske ekonomije, koriste euro kao glavnu nacionalnu valutu, dok BiH ima tzv. currency board, uz koji je režim nemoguća inflatorna politika, ali je neizbježan novi težak pad BDP-a u slučaju daljeg produbljivanja krize. Albanija i Makedonija gotovo da i nisu ekonomije u suvremenom, uređenom izdanju, pa je to slijepo, švercersko i okupirano, balkansko crijevo prepušteno najtežoj od još zamislivih sudbina.
Sve balkanske zemlje u tešku krizu državnih financija i cjelokupna bankarskog sustava tjera nagli pad dotoka stranog kapitala (jer, naglo ostaju bez novih stranih zajmova, stare sve teže refinanciraju, a novih izravnih ulaganja stranaca nema). Zbog toga se kumuliraju pritisci na klizanje tečaja (jer je na nacionalnim deviznim tržištima sve slabija ponuda deviza a sve veća njihova potražnja, radi otplate dospjelih vanjskih dugova). Hrvatska je među balkanskim zemljama u najtežoj situaciji, jer ima najveću vanjsku zaduženost i najčvršću vezanost tečaja kune prema euru.
Nagla i značajnija deprecijacija kune u okolnostima visoke vanjske zaduženosti države, banaka kompanija, te visoke kreditne ovisnosti većine građana, dovela bi do niza bankrota, budući da većina zajmova ima zaštitnu valutnu klauzulu ili su u eurima. No, Hrvatska – kao potencijalni izvor balkanske financijske krize – ima najviše devizne rezerve, te najkvalitetniji bankarski sustav, koji je u potpunosti umrežen u Europsku uniju. To mu, u slučaju da Unija uskoro prevlada svjetsku krizu, može biti prednost, kao što mu u slučaju da joj se oduži, može biti veliki minus, jer Balkan danas financijski ovisi o sudbini talijanskih, njemačkih, austrijskih i grčkih velikih banaka i mega-kompanija.
