
Vedran Tolić
Derbi koji to nije
Također, kada sam već kod brojki, onda treba reći da je ''derbi'' Hajduka i Dinama, odigran u Splitu, pratilo mizernih 5.000 gledatelja. Iako, treba uzeti u obzir da je Torcida tada bojkotirala odlazak na utakmica zbog nezadovoljstva rada Uprave, tako da bi uz njihovo prisustvo posjećenost bila barem duplo veća. No, da li bi brojka od 10.000 gledatelja doista bila dovoljna za ''najveći hrvatski derbi''?
Usporedbe radi, treba reći da je prošle sezone derbi, u veljači ove godine, odigran pred oko 35.000 gledatelja. Ukoliko ovi podaci nisu zabrinjavajući za predsjednika Udruge Prve HNL Roberta Markulina, onda zbilja ne znam kako pomoći. Nije sve ni na predsjedniku, a baš zato se svi klubovi trebaju ujediniti i razgledati sve opcije koje se nude.
Za razliku od posjećenosti, statistika vezana za efikasnost ipak je bolja, što je i očekivano. Nakon prošlosezonskog prvog dijela prvenstva, postignuta su 292 pogotka. Sada je brojka porasla na 375 pogodaka. Da ne bi bilo zabune, trebamo uzeti u obzir i činjenicu da je odigrano 20 utakmica više. Dakle, s 2,7 pogodaka po susretu, brojka je porasla na 2,92, što je za nijansu više. Iako, opet ne možemo sve ove podatke uzeti relevantnima za analizu iz razloga što se Dinamo, jesenski prvak, u par susreta doslovno iživljavao nad suparnicima i nabijao gol razliku. Ako ništa, nadam se da će veća efikasnost pomoći mnogim igračima da se prodaju u toliko željeno inozemstvo.
Nedostatak kvalitete
Ruku na srce, Liga 16 ima svoje prednosti što se tiče napretka mladih igrača. S druge strane, ima više negativnih stvari. Glavno pitanje koje se postavlja je uopće isplativost Lige 16. U Bosni i Hercegovini se već duži niz godina također igra brojčano jednaka liga kao i naša. Ako već nismo mogli vidjeti iz susjedstva da je takav projekt veliki promašaj i propala investicija, to je onda zabrinjavajuće. Naime, BiH Premier ligu (maštovitog li imena) krasi sve, samo ne lijep i gledljiv nogomet. Nakon svakog kola stižu pritužbe sa svih strana, domaći klubovi u više od 90 posto slučajeva slave.
Regularnost je već promašena tema, jer naime, svima je poznat princip u susjedstvu naziva ''3 za 3''. Dakle, za one koji ne znaju – to funkcionira na način u gostujućoj utakmici izgubite, dok na domaćoj utakmici slavite protiv istog kluba. Ako ne vjerujete, pogledajte njihove statistike i rezultate. Samo da se ne počne i kod nas primjenjivati takav princip. Ukratko, Hrvatska nema kapacitet za Ligu 16, a to je bilo jasno i Igoru Štimcu, bivšem predsjedniku Udruge, ali je očito želio svima napakostiti pa ići do kraja sa svojim projektom. Sada se Štimac nalazi u ulozi preporoditelja na klupi Zagreba, a vrlo dobro je krenuo. No, ipak više pretendira na mjesto predsjednika HNS-a, a tek ćemo vidjeti kako će se sve to odvijati.
Lokomotiva i Karlovac najveći dobitnici?
Priča se o projektima Karlovca i lokomotive. Iskreno, smiješno mi je slušati da su to najveći dobitnici proširene lige. Prvenstveno mislim da je smiješno slušati takve izjave iz razloga što bi oba spomenuta kluba bez ikakvih problema osigurali ulazak i u ligu sa 12 klubova, jer su bili daleko najbolji u 2. HNL. Istina, prvoplasirana je bila momčad Istre 1961, ali sada zauzima pretposljednje mjesto, pa se nitko onda ne usudi reći da je sve ovo ipak ''promašaj''. Kroz sezonu-dvije svi oni bi izborili plasman u 1. HNL. Sada se naša druga liga po kvaliteti nalazi u situaciji da rijetko tko želi ići u elitni hrvatski nogometni rang – 1. HNL. Svaki komentar je suvišan i postavlja se pitanje zašto igrati nogomet, ako već klub nema ambicije.
Smatram kako je iz svega ovoga vidljivo da je hrvatska subjektivnost uvijek na djelu. Hvali se jedno, a sve drugo stavlja se ''pod tepih''. Eto, takvo ponašanje i dovodi nas do najmanje posjećenosti unazad par godina i klubova koji utakmice igraju na iznajmljenim stadionima.
Pitanje isplativosti
Općepoznato je da umjetni klubovi, koji iz županijske za par godina dospiju do 1. HNL, rijetko uspijevaju. Pogledajte samo primjere Kamen Ingrada i Slavonca, koji sada nogomet opet igraju po ''kuruzi''. Jedan takav, ali ipak projekt s puno više pokrića, je i Lokomotiva. Utakmice se igraju na Maksimiru, jer igralište na Kajzerici ne zadovoljava ni uvjete za 4. HNL.
Svaka čast na inicijativi i ideji da Lokomotiva bude ''inkubator'' za Dinamo, ali pitanje je koliko će taj projekt preživjeti. Par igrača baš se na taj način dokazalo u Dinamu, ali bit će zanimljivo gledati kolika će isplativost, prvenstveno financijska, biti od svega toga. Rijetko tko razmišlja dugoročno. Lokomotiva je i prije udruženja s Dinamom bila respektabilan zagrebački klub, ali eto – sada osjete kako je biti na vrhu. O tome kako je Lokomotiva izborila ulazak u 2. HNL bi se također moglo puno pričati. No, to ću sačuvati za neku drugu priču.
Zapravo, znate li da se u Lokomotivi može jako dobro zaraditi igrajući nogomet? Rijetki su takvi klubovi kod nas, a logično je zašto ''plavo-bijeli'' mogu zaraditi novce, jer ipak iza svega stoji ''veliki boss'' inicijala Z. M. Svaki poznavatelj sporta prepoznat će o kome je riječ.
Od stadiona do stadiona
Drugi fenomen je Croatija iz Sesveta. Cijeli prvi dio sezone seljakaju se od stadiona do stadiona, a ništa se ne događa na igralištu u Sesvetama. Iako, ove sezone dogodio se povijesni trenutak za Sesvečane. Naime, po prvi put u povijesti 1. HNL za kadete i juniore, u Sesvetama je odigrana utakmica pod reflektorima između Croatije i Dinama. Barem nešto lijepo u cijeloj ovoj priči.
Zvonko Zubak, ''alfa i omega'' kluba trudi se na sve načine razbuditi svoje nogometaše, ali 7 bodova u 17 odigranih utakmica, te uvjerljivo posljednje mjesto, rijetko koga mogu napuniti optimizmom. Ipak, možemo zanemariti sve navedeno, ali podatak o tome da u prosjeku oko 300 ljudi dođe na prvoligaške utakmice u Kranjčevićevu (iznajmili su Zagrebov stadion) poražavajući je i govori da je stanje alarmantno. Bolju posjećenost imaju neki niželigaši sa zagrebačkog područja. Ipak, prema novim informacijama, na proljeće u Sesvetama kreće izgradnja tribine i drugi dio sezone napokon bi se Zubakovi miljenici trebali ustaliti u Sesvetama.
Dok se Europa podsmjehuje i vjerojatno iz dana u dan pita zašto naš nogomet još uvijek nosi naziv ''profesionalizam'', nitko ne reagira i zadovoljava se trenutačnim stanje.
Povezanost Bandića i Markovića
Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, očito je samo sebi jasan kada na svaki upit vezan za 1. HNL odgovori da ''postoji Udruga prvoligaša koja je zadužena za nacionalnu ligu''. Naime, ovo sve više liči na Bandićevo ''neka institucije rade svoj posao''. Marković očito nije svjestan da je HNL i više nego u njegovom djelokrugu rada i da može napraviti značajne rezove, u suradnji s Udrugom. No, koga uopće briga za 1. HNL kada nam seniorska reprezentacija odlično gura? Zapravo, sada sam se sjetio da ipak nismo izborili SP.
Treći predsjednički mandat Markovića je u tijeku, ali je razlika sada ta što nema više alibija – liga nam je sve samo ne nogometna, a reprezentacija nije izborila SP u Južnoj Africi. Jedina svjetla točka u svemu tome je Dražen Ladić, izbornik U-21 reprezentacije, i njegovi nogometaši, koji su nadomak odlaska na Europsko prvenstvo. Također, još bih samo rekao da se sjetite primjera za Europsko prvenstvo, koje smo trebali organizirati u suradnji s Mađarima. Marković je svakodnevno tvrdio da će većinom biti izglasana naša kandidatura, a svi jako dobro znaju što se dogodilo.
Hrvatski nogometu, sretna ti nova 2010. godina i neka ti donese puno uspjeha i sreće! Dakako, i posjećenosti. To je najmanje što mogu poželjeti. Kakav god da je hrvatski nogomet, volim ga takvog, jer sa zadovoljstvom odlazim na utakmice i vjerujem u bolje sutra! Zapravo ta vjera i spašava.
Autoru se možete javiti s kritikama, pohvalama, komentarima, ali i prijedlozima tema na mail.

