Prema službenim podacima iz te bivše britanske kolonije vraćene Kini, polovica maturanata primala je privatnu poduku, a najbolji privatni profesori uživaju status zvijezda koje zarađuju do milijun eura godišnje, posjeduju kolekcije skupocjenih satova, voze luksuzne automobile i žive u vilama.
Hong Kong je okrutno kompetitivni prostor, a opsesiju obrazovanjem potiče i ograničen broj mjesta na sveučilištima - 20.000 za 100.000 maturanata svake godine. No privatna poduka opsesija je roditelja i u drugim uspješnim azijskim zemljama: Kini i njezinoj bivšoj pokrajini Tajvanu, u Japanu i Južnoj Koreji.
Izvješće "Izazov dodatnog obrazovanja", koje je Europska unija objavila prošli tjedan otkriva da Francuska i Njemačka troše tri milijarde eura godišnje na dodatno obrazovanje. Trend je prisutan i u jugoistočnoj Europi te čak u Skandinaviji gdje je tradicionalno obrazovni sustav najbolji.
Europska studija ukazuje na sve dublju segregaciju između dobrostojećih obitelji i radničke klase čija djeca zaostaju te autor studije Mark Bray zaključuje: "Bude li privatna poduka prepuštena tržišnim silama, stvorit će goleme nejednakosti jer bogatije obitelji omogućit će djeci veću količinu i bolju kvalitetu znanja".
Bray ukazuje i na gospodarski učinak jer se često milijarde eura slijevaju u džepove instruktora u zoni sive ekonomije. Na tu činjenicu žmire i vlada i sindikati, zadovoljni što se u doba krize kroz "privatnu poduku" potiče zapošljavanje i dodatni prihodi, piše agencija Reuters.
Čelnik odjela za obrazovanje i kulturu u Europskoj komisiji Jan Truszczynski ocijenio je da je u Europi privatna poduka način održavanja kompetitivnih prednosti koje već uživaju uspješni i privilegirani.
U Aziji pak roditelji mnogo više uče sa svojom djecom te i sami ulažu goleme napore kako bi njihovo dijete otišlo korak dalje od prethodne generacije. U kineskoj kulturi to je povezano s Konfucijevim učenjem o snažnoj povezanosti roditelja i djece kako bi bili uspješni u zajednici, dok je u zapadnoj kulturi naglasak na pojedincu.
Zbog azijske opsesivnosti obrazovanjem elitne škole otvaraju svoje podružnice u toj regiji. Ugledna engleska Harrow School otvorila je škole u Bangkoku 1998., Pekingu, Hong Kongu. Britanski internat Marlborough College otvara podružnicu u Maleziji i u Singapuru gdje svoje podružnice otvaraju i američko sveučilište Yale te Massachusetts Institute of Technology iz Bostona. U Aziji je već djeluje 2.373 međunarodnih škola i njihov godišnji svjetski prihod dosegnuo je 18 milijardi eura, a za deset godina trebao bi se udvostručiti.
Gospodarski najdinamičniji kontinent, Azija je ujedno i regija astronomskih društvenih razlika. U tekstu iz Indije, gdje je školovanje zakonski obvezno za djecu od 6 do 14 godina, agencija AFP donosi reportažu o djeci s ulica koje prikupljaju otpad i time zarađuju. Ta su djeca obvezna pohađati nastavu s koje izostaju jer su preumorna i jer njihovi roditelji, u borbi za preživljavnje, računaju na rad dječjih ruku.
Samo četiri indijske države od njih 29, donijele su mjere kojima nameću obvezno obrazovanje za deset milijuma djece s ulice, no i te su mjere često kozmetičke. U Indiji kronično nedostaje 1,4 miljuna nastavnika i zato su razredi pretrpani. Kako je polovica od 1,2 milijarde Indijaca mlađa od 25 godina, oni bi mogli biti sjajan pokretač gospodarskog razvoja, ali i prijetnja ne uspije li vlada osigurati obrazovanje za najmlađe.
Kao s drugog planeta izgleda stvarnost u Singapuru koji je ukinuo knjige i bilježnice te eksperimentalno uveo iPad u školu Nanyang za 120 učenika i 16 profesora. Do 2013. iPad će imati svi razredi.
Japan je prijenosno računalo uveo kao pilot-projekt "škole budućnosti", no najdalje je zasad otišla Južna Koreja gdje su škole postale Wi-Fi zone od 2007., a udžbenike su zamijenila prijenosna računala.
Budu li prvi rezultati uspješni, Južna Koreja planira 2012. cjelovit nastavni proces učiniti računalnim. (H)
