Početak suđenja Slobodanu Miloševiću zbog zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, koju je predvodio, trebao bi biti proces koji budi nadu da će na kraju i mnoge hrvatske žrtve dobiti barem djelomičnu zadovoljštinu što ruka pravde na kraju ipak stiže onoga koji je do svoga političkog cilja htio doći preko leševa, masovnih grobnica i stotina tisuća unesrećenih. Međutim, dosadašnji tijek suđenja u vezi s kosovskom optužnicom, kao i sama činjenica da je Haaški sud optužnicu protiv njega i za zločine u Hrvatskoj i BiH podnio tek kada je postao politički neprijatelj glavnih sponzora tog suda, govore da je potreban oprez.
Ne zbog, kako pišu neki mediji, Miloševićeve vještine kojom diskreditira neke od navodno krunskih svjedoka haaške tužiteljice, jer to upućuje samo na eventualnu slabu pripremljenost Carle del Ponte, nego primarno radi mogućih političkih dealova kojih, u vezi s optužnicama protiv Miloševića, ni dosad nije nedostajalo. Prisjetimo se, najprije je iz optužnice za Hrvatsku izostavljena i ona za zločin genocida, a potom je ovih dana, dakle, uoči početka procesa, iz optužnice za BiH izostavljeno da se optužba za zločin genocida odnosi i na tamošnje Hrvate.
Tako se Milošević optužuje za povrede ratnog prava i običaja i za zločine protiv čovječnosti kada je u pitanju Hrvatska i bosanski Hrvati dok se jedino u vezi s Bošnjacima održala i optužnica za zločin genocida.
Ako su takvi postupci posljedica saznanja tužiteljice da takve optužbe ne može i dokazati, onda i nema razloga za uznemirenost iako sudbina bosanskohercegovačkih Hrvata, na primjer, na banjolučkom području ili u bosanskoj Posavini ne potvrđuje postojanje takvih olakotnih okolnosti.
Međutim, ako se do toga došlo, kako se u posljednje vrijeme govori, prema obrascu da jedine žrtve trebaju biti Bošnjaci (Muslimani) a da hrvatske i srpske optuženike treba i po broju i prema pravnim kvalifikacijama optužnica što više približiti, onda to ne sluti na dobro. Onda to upućuje na zaključak, toliko puta dosad ponovljen, da haaška pravda uvelike ovisi o političkim dogovorima onih koji stoje iza tog suda u što su uključeni i tužitelji i suci te određeni dio medija, kao svojevrsna logistika da javnost lakše prihvati te parapravne aranžmane. Zbog toga toliko rezervi i u vezi s haaškom optužnicom protiv Miloševića zbog zločina u Hrvatskoj iako bi joj se, makar kasni deset godina, trebali radovati.
