No, da se razumijemo: XD je fantastična ideja! Ali je u opasnosti od propadanja.
Zaista, napraviti elektromobil, pa makar samo koncept, nije mala stvar. Posebice u ovo vrijeme krize i posve izvjesnog skorog kraja iskorištavanja nafte na puko izgaranje u vozilima. Na tragu je to one samouke, drčne želje da se za svaki problem iznađe odgovarajuće rješenje, ali i pokaže snaga volje i uma.
XD: Auto inat
Povezujem to nekako sa onim drndavim Yugo automobilom, jeftinim, ali relativno pouzdanim. Načinjenim zato da drugovi radnici imaju kakav-takav osjećaj luksuza, a bogme i da ga se malo izvozi u Ameriku, gdje je postao poznatiji kao umjetnički resurs nego kao autombil, ali hej! Kod kuće, prevezao je silnu količinu ljudi od točke A do točke B. Tako nekako mi izgleda i ovaj XD: auto inat.
Ima li štogod lošega u konceptu? Ne bih znao odgovoriti na to pitanje, jer koncept nije vozilo kojeg možete kupiti u auto kući i voziti po cesti. Ono po čemu mogu suditi jest izgled (neloš, dapače!) i ideja koncepta – električno vozilo za tri osobe. Koncept električnog vozila pokazuje kako Dok-ing gleda u pravom smjeru, prema malim, kompaktnim vozilima koja tiho, ne zagađujući okoliš zuje urbanim sredinama, a koja se napajaju na – utičnicu.
Zaista, ako je ikad prilika za pokretanje autohtone automobilske industrije, onda je to upravo u vrijeme krize, kada nafte nestaje i kada ekonomična i mala vozila poprimaju sve veću draž, a na tržištu zjapi nepopunjena niša. Dakako, priliku valja popratiti pravom idejom – bazirati budućnost na moćnim gutačima benzina više si ne mogu priuštiti niti stare, konzervativne automobilske megakorporacije. Mali, okretan, jeftin elektromobil sa pristojnom autonomijom zato jest prava ideja u ovom trenutku. Kada ga osmisli tvrtka koja i inače proizvodi vozila specijalne namjene, to govori kako u toj tvrtci ima dovoljno znanja i iskustva, ali i entuzijazma da to sve zamisle, pa i ostvare.
No, sve to nije dovoljno da XD spasi od propasti. Ideju, naime, valja prodati. Valja pronaći investitore koji razumiju trenutak i koji su u stanju prepoznati potencijal nečega što tek treba nastati. U slučaju automobila na električni pogon, rekao bih, priliku može fulati samo ćorava kokoš. Sve indicije govore u prilog tome: nafte ponestaje (i postaje sve skuplja), troškovi konvencionalnih vozila rastu, urbane sredine sve su zakrčenije, populacija globalno ima sve manju kupovnu moć. Elektromobil koji vozi za pet puta manje troškove i u startu košta pola cijene sličnog “ozbiljnog” automobila, hmmm... valjalo bi uskočiti u taj vlakić prije nego u njemu nastane gužva.
Ništa od domaćih financijskih partnera
Pa ipak, Dok-ing, čini se, ima problema osigurati financiranje. Prva koja mi na pamet pada kao ozbiljan ulagač je država: investiranjem novca ili jednostavno odustajanjem od nekih trošarina ili davanja država može pomoći uspostavi Prvog Hrvatskog Automobila, i to ekološkog, ekonomičnog i naprednog. Pametan poticaj države (odricanje od trošarine, zakonski regulirano jeftinije parkiranje ili neka takva olakšica) signalizirao bi drugim ulagačima, onima sa stvarnim novcem, kako je to odlična prilika za zaradu. I doslovce preko noći dobili bismo domaće vozilo, a vjerojatno i potencijalno lukrativan izvozni proizvod. Dobili bismo i prepoznatljivost – k vragu, čak je i Yugo osigurao mjesto u povijesti.
Usudimo li se pomišljati kako bi, dvadeset godina kasnije, jedan novi automobil, ovaj put iz hrvatske tvornice, mogao na puno bolji način ponoviti tu priču?
Mda, svašta je moguće. No, bojim se, sve dok tvrtka bude partnera tražila u domaćoj vlasti i domaćim bankama, XD će biti – lijepa, ali propala ideja. Podjednako je šteta da postane – uvozna ideja.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
