Tome se ne trebamo čuditi, jer svi ti planovi načinjeni su, a krediti ugovoreni, još prije nekoliko godina, kad su nam svima cvjetale ruže beskonačnog zaduživanja bez posljedica, pa su i projekcije povratka dobiti odražavale te vesele, naivne, vječno uzlazne grafikone. Činilo se kako konzumerističko blagostanje nikad neće nestati, a shoping raj nikad neće izgubiti sjaj.
Skladišta postaju poluprazna
Pa ipak. Baveći se poslom koji ponekad od mene traži da klijentu sastavim računalo, pratim pomalo kretanje informatičkih roba na domaćem tržištu; iz osobnog iskustva mogu reći kako je stanje vrlo neveselo. Sve je manje kvalitetne robe, ne računajući brand name računala i servere. Pad prodaje od 24% doveo je sve veleprodajne trgovce u probleme – velika skladišta odjednom su puna robe koja nije prodana, koju moraju prodati po akcijskim cijenama prije nego na njoj izgube previše novca. Nakon toga, do jučer puna skladišta postaju poluprazna jer se ne isplati držati u njima robu koja će mjesecima čekati kupca. U informatičkoj industriji svaki mjesec stajanja na polici znači gubitak jer se cijene iznimno brzo mijenjaju. Neke male trgovine to ne brine, pa ponekad vidim grafičku karticu staru nekoliko godina, u izlogu, u kutiji izblijedjeloj od sunca, kako se i dalje prodaje po cijeni za koju je u drugoj trgovini moguće kupiti modernu, nekoliko puta jaču karticu. Ili jedan kiosk u Importanne prolazu koji je godinama u izlogu držao igru Theme Hospital, izdanu 1997. godine, uvijek po istoj cijeni od prvog do posljednjeg dana prodaje – oko 400kn (mislim da su je maknuli iz izloga prije godinu dana).
Lako je malima, ali nije lako velikima. Oni si ne mogu dozvoliti robu koja dugo stoji na lageru. Treba im roba koja je jeftina, pristupačna, i koja odlazi u velikim količinama. Nažalost, to neumitno znači i pad kvalitete ponuđene robe, o čemu sam već pisao.
Sve je teže pronaći zaista kvalitetnu robu
Tako je sve teže i teže pronaći zaista kvalitetnu robu, a sve više i više nudi se roba nekakve osrednje kvalitete i privlačne cijene. Što je u načelu posve prihvatljivo – uostalom, uvijek je bilo i uvijek će biti ljudi koji kupuju vrlo jeftinu robu na Hreliću ili u kakvom kineskom dućančiću. Oni znaju što kupuju, znaju zašto je roba tako jeftina, i pomireni su sa odnosom cijene i kvalitete. Tako i ovi informatički. Neće kupiti kvalitetan monitor ako može za puno manje novca dobiti sličan. Istina, matrica nije tako dobra, malo prosijava svjetlo u jednom kutu, na par mjesta su “mrtve točkice”, a kontrola za podešavanje nema osim svjetline i kontrasta.
Što je loše u takvom relativno nekvalitetnom monitoru? Osim neugode očima, zapravo ništa. Prikopčan na računalo, takav jeftini monitor prikazat će sliku kao i onaj skupi. Sa manje bogatim bojama, istina... sa lošijim kontrastom, istina... sa zaostajanjem u video prikazu, istina... ali, pogledajte cijenu!!
Osiromašeno tržište traži jeftinije proizvode, te ih slijedom ekonomske logike i dobiva. Provući kroz skladište deset jeftinih monitora mjesečno isplativije je od provlačenja jednog skupog. Isto tako procesore, diskove, matične ploče...
Trgovci smanjuju troškove na račun strpljivosti kupaca
Pritom strada kvaliteta. Došao sam u nepriliku otkazati jednu narudžbu jer nisam mogao složiti “ručno rađen” server od naručenih dijelova. Kojih u načelu ima. Platite avansno za robu i u roku od četiri tjedna dobijete robu. Skupe dijelove dobavljači uglavnom nemaju na skladištu. Rijetko se traže i dugo skupljaju prašinu prije nego ih netko kupi. Zato su oni u načelu dobavljivi, ali pod uvjetom da ih naručite i avansno platite punu cijenu robe, uključujući i trgovčevu maržu. Tek nakon toga, trgovac će vam naručiti željeni dio, tek kad posve sigurno ima novac u rukama (da sad ne počinjemo o problemima naplate roba i usluga...). Pa i onda obično narudžbu ne odradi odmah, već se uvijek čekaju neki kamioni, neki kontejneri... jer trgovac neće poslati kombi na drugi kraj Europe samo zbog vaše RAID kartice, * vas kartica da vas kartica, niste mogli naručiti ovu pet puta jeftiniju plastičnjaru koju ima na skladištu? Optimizacija troškova transporta nalaže slanje tek kad je prostor u potpunosti ispunjen. To se ne događa često, ali se događa u pravilnim intervalima. Vaša kupljena kartica bit će utovarena, ali poslana tek kad se kapacitet kamiona ili kontejnera u potpunosti iskoristi. Tako si trgovci smanjuju troškove, ali to kupcima malo znači – osim nedopustivo dugog čekanja od magičnih četiri tjedna.
Kako složiti server ako na dvije trećine komponenti treba čekati mjesec dana, možda i duže? Koliko je realno očekivati da vaš kupac, kojemu server treba faktički odmah, čeka mjesec dana na robu i zatim još tjedan ili dva na postavljanje sustava?
Zbog toga je ovo vrijeme brand name poslužitelja. Nema slaganja, naručiš, dobiješ, radiš. Teoretski. U praksi i brand name poslužitelji imaju dug period čekanja, a na lageru je tek par modela koji najčešće nisu u konfiguraciji koju želite nabaviti. Pa se onda i to otegne. Za utjehu, kupac barem zna da dobiva robu sa imenom, iza kojeg stoji nekakva garancija kvalitete. Ako se treba odlučiti između nekog HP poslužitelja kojeg čekate mjesec dana i nekog složenca kojeg isto tako čekate mjesec dana – razlika u novcu postaje manje bitna od osjećaja sigurnosti u znanju da će brand name server ipak stići u dogovorenom roku, kako će doći ispravan, i kako neće biti dodatnih čekanja.
Prilika za male, okretne biznise koji su spremni riskirati
Ovo nisu laka vremena za hardveraše i informatičke entuzijaste. Kupci vrhunske robe imaju sve uži manevarski prostor jer se trgovci fokusiraju na robu “koja ide”, nižu srednju klasu prihvatljive kvalitete i još prihvatljivije cijene. Na žalost, to znači da se već mjesecima raznolikost ponude smanjuje, pa smo već sad u poziciji da biramo između tri ili četiri varijacije nekog procesora, da nekih modela uopće nema (ali se mogu nabaviti, ako ste spremni čekati četiri magična tjedna), a neke zanimljive stvari nikad neće ni doći jer je trgovac zaključio kako mu se nabavka te opreme vjerojatno neće isplatiti.
Ovakva situacija prilika je za male, okretne biznise koji su spremni riskirati. Svijet potrošačke elektronike i IT sitnica ogroman je – pogledate li samo alibaba.com, stranice namjenjene reklamiranju veleprodajne robe, uočit ćete fenomenalnu raznolikost ponude, koje niti desetina dolazi na naše police. Neke od tamo ponuđenih stvari zaista su genijalne, ali nećete ih naći u ponudi etabliranih trgovaca jer oni nisu spremni “eksperimentirati” - pogotovo ne u ova krizna vremena. Početni troškovi nisu mali, ali nisu ni astronomski – mali trgovci spremni riskirati mogli bi ostvariti simpatične zarade pronađu li robu zanimljivu domaćem tržištu.
Tko zna, možda iz ove krize iznikne neki novi, opremljeniji, zanimljiviji i snažan domaći e-dućan?
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
