ZAGREB – Hrvatski je sabor prihvatio predložene izmjene Zakona o radu, među kojima i to da se radni tjedan smanji sa 42 na 40 radnih sati. Upravo je prijedlog za skraćivanje radnog tjedna izazvao u javnosti najviše rasprave, jer dok su jedni tvrdili kako je koncept smanjivanja tjedne satnice u svijetu i Europi davno napušten te da se ide prema povećanju efektivnog radnog vremena, pristaše skraćivanja radnog tjedna tvrdili su, među ostalim, kako će dvosatno smanjenje radnoga tjedna otvoriti mogućnost novom zapošljavanju.
Što o tome kažu direktori velikih hrvatskih tvrtki, vjeruju li oni da će dvosatno skraćenje radnog tjedna otvori mogućnost za otvaranje Hrvatskoj toliko potrebnih novih radnih mjesta? Prema kolektivnom ugovoru, zaposlenici Ine već godinu dana rade 40 sati tjedno, rekao nam je direktor Službe promotivne aktivnosti Ine Mijo Ivurek. "To je vrijeme prekratko a da bi se moglo ocijeniti otvara li skraćenje radnog tjedna na 40 sati mogućnost novog zapošljavanja. To se u našoj firmi, barem, nije dogodilo", kaže Ivurek, upozorivši da se problem nezaposlenosti u Hrvatskoj mora rješavati na drugi način.
Ivurek, naime, smatra da se oživljavanje "trulog" hrvatskog gospodarstva ne može ostvariti smanjivanjem tjedne radne satnice, već otvaranjem novih poslova. "Novi se poslovi mogu otvarati jedino novim investicijama.
Stoga, da bi riješila problem nezaposlenosti, Vlada mora napraviti ozbiljnu analizu i odgovoriti na ključno pitanje ima li hrvatsko gospodarstvo snage da ide u vlastite investicije.
Ako nema, koliko novaca može dobiti izvana, koliko kredita može dobiti itd.", obrazložio je Ivurek, zaključivši da je ključ rješavanja nezaposlenosti u otvaranju novih poslova, a ne u malom smanjenju satnice radnog tjedna.
U Siemensu se, pak, prema kolektivnom ugovoru, radi 42 sata tjedno.
Predsjednik uprave Siemensa Mirko Barišić smatra da "smanjivanje radne satnice može biti efikasno u pogledu zapošljavanja jedino ako je u pitanju zdravo gospodarstvo. Za loše firme, a znamo kakva je situacija u hrvatskom gospodarstvu, takvo smanjenje predstavlja samo nove troškove u poslovanju. Uostalom, danas u svijetu, u državama razvijenog gospodarstva, uopće se ne pita za radno vrijeme. Bit je u uspješnosti poslovanja i zdravoj konkurenciji" Barišić također naglašava da mogućnost povećanja zaposlenosti treba tražiti u drugim sferama, kao primjerice, u povećanju proizvodnje.
"Smanjenje radne satnice sigurno ima neki svoj učinak, ali bojim se da su očekivanja veća od realnih, te da će kao posljedica takve odluke doći samo do povećanja troškova rada", rekao je Barišić.
U Plivi, pak, sa 40-satnim radnim tjednom imaju pozitivna iskustva.
Naime, u Plivi se još od 1989. godine radi 40 sati tjedno. Direktorica korporativne komunikacije Dijana Kobas, obrazlaže kako se takvo radno vrijeme uvelo radi "boljih uvjeta rada, veće proizvodnosti, boljeg korištenja radnog vremena i proizvodnih kapaciteta, te smanjenja troškova poslovanja, kao i novih mogućnosti zapošljavanja".
Što se tiče mogućnosti novog zapošljavanja, Dijana Kobas pojašnjava da načelno, prelazak na 40-satni radni tjedan povećava zapošljavanje novih zaposlenika samo u dijelu kontinuiranih poslova (rad u smjenama, na traci). Ipak, ona upozorava da je teško procijeniti hoće li skraćivanje radnog tjedna utjecati na nova zapošljavanja, jer u ukupnom Plivinom godišnjem fondu radnog vremena nije u tom pogledu bilo značajnijih promjena već punih devet godina.
"Mi u Plivi smatramo da je pitanje skraćivanja radnog vremena u najvećoj mjeri povezao s bolnom točkom hrvatskog gospodarstva, odnosno efikasnošću. Naime iz našeg iskustva je vidljivo da su najveći poslovni uspjesi postignuti u vremenu kada je Pliva prakticirala 40.satni radni tjedan, što dokazuje visoku efikasnost i posvećenost svih zaposlenika", naglasila je Kobas, te upozorila da dodatna dva sata rada tjedno nisu niti ekonomski opravdana, a i dugoročno izazivaju veće troškove nego korist.
