Radnici su i stan Pevecu čistili

Prije nego što bi Zdravko Pevec sa suprugom Višnjom došao u Split, gdje u Dubrovačkoj ulici imaju stan, redovito bi preko voditelja i kontrolora splitskog centra zvali radnice “Peveca” da im, prije i nakon boravka, očiste stan. Osobno sam ove godine išla u pospremanje dvaput i još jednom prošle godine - kaže nam Jelena B., sada već bivša djelatnica splitskog “Peveca”, koja je još krajem listopada dala izvanredni otkaz vidjevši da je, kako je sama kazala, u toj tvrtki “vrag odnio šalu”.
Ni kune za prekovremene

Kaže i kako nije uvijek oduvijek tamo bilo loše, problemi u Splitu počeli su prije pola godine, no u teškim se uvjetima nije našao samo Zdravko Pevec, veli ona, nego i na tisuće drugih radnika. U stanu od 50-ak kvadrata trebalo je malo prozračiti, očistiti kupaonicu, promijeniti posteljinu, očistiti sobu..., a sve to “za džabe”, kaže Jelena, kojoj bivša tvrtka, uza sve ostale nepodopštine koje joj je posljednje vrijeme priredila, duguje još i dvije plaće.

Poseban šok radnicima bio je, ako bi netko zakasnio na posao, napismeni izvještaj o kašnjenju uz obrazloženje zašto je netko primjerice zakasnio pet ili šest minuta i naknadna destimulacija na plaći.

Zato je karticu, iako je radno vrijeme od sedam valjalo “timbravati” ravno u 6,40. Za kupce je trgovina bila otvorena do devet, a mi kad budemo gotovi - kaže naša sugovornica te dodaje kako kune od tih prekovremenih nitko nikada, pa ni ona, nije vidio.

Prije nego što bi inspekcija dolazila, govori dalje, šefovi prodajnog centra bi nas “nafilovali” podacima koje treba reći, nakon čega bi ta ista inspekcija uredno iz centra izlazila s televizijama, frižiderima i ostalom tehnikom, tvrdi bivša “Pevecova” djelatnica.

- Sa plaće bi nam skidali ‘kako kome puhne’, ja sam imala 3200, onda mi je bez objašnjenja skinuta na 1500 kuna... nakon što prva plaća u kolovozu nije stigla, gazda nam je nudio i bonove od petsto kuna koje bismo morali potrošiti u centru, no to smo kategorički odbili - kaže Jelena čiji se bivši kolege, njih 60-ak koliko ih je ostalo raditi ili, bolje rečeno, čuvati prostor, još uvijek nadaju isplatama zaostalih plaća...

Žene su, kao i muškarci, morale iskrcavati tegljače, iako postoji određena kilaža koju žena smije nositi, no, pojašnjava Jelena, dok se šleper ne bi iskrcao, nije bilo ići doma nikome.
Sve preko leđa radnika

- Ako bi nas zatekli u razgovoru na telefonu ili mobitelu, iako su radnici bili ti koji su bezbroj puta morali iz ovih ili onih razloga zvati dobavljače, svaki put s plaće bi im skidali po 50 kuna - kaže Jelena.

Radili su i duple smjene, doduše samo neki od njih koji su se dobrovoljno prijavili, nadajući se kojoj kuni više, kada se, recimo, skladišni prostor unutar splitskog “Peveca”, jer je roba od dobavljača u neko doba ove godine prestala stizati ili je stizala u manjim količinama, prenamijenio u prodajni prostor, no ni jedne kune od toga, veli, nisu vidjeli.

- A da ne pričam o punjenju drugih centara, kao recimo u Makedoniji i po Bosni, za koju su radnici splitskog ‘Peveca’ tjedno dobivali od dvjesto do tristo kuna i to su još morali puniti police za vrijeme praznika u tim drugim zemljama, da se ovi ne bi uvrijedili što ih se za blagdan “diže” na posao - kaže.

Jeleni je jasno, kaže, da se Pevec našao u problemima, no ljuti je što se sve uvijek prelama preko leđa radnika, a nju nitko ne pita kolike su njoj rate mjesečnih kredita, od čega živi, radi li njezina obitelj i, na kraju krajeva, ima li za kruh i mlijeko.

Upravo iz tog razloga osobno je Zdravka Peveca ali i druge čelne ljude iz tvrtke zvala na mobitel bezbroj puta, no odgovor s druge strane još uvijek nije dobila...