"Nikad nisam čuo niti dobio zapovijed za nasumičnu paljbu", rekao je Rajčić istaknuvši da se gađao "isključivo i samo cilj s preciznim koordinatama". Rajčić u Haagu svjedoči kao svjedok tužiteljstva iako je bio na popisu svjedoka obrane generala Gotovine.
Po njegovim riječima, gađali su se unaprijed određeni ciljevi, uvijek su bile poznate konkretne koordinate, a cilj napada nije nikada bio natjerati civile da pobjegnu iz krajine.
Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe upitao je svjedoka je li ikad postojala ikakva namjera da se topništvom koristi u svrhu prisiljavanja civila na bijeg, Rajčić je odgovorio negativno.
Kehoe je također želio znati jesu li VBR-ovi imali rasprskavajuće ili standardno streljivo. "Nije bilo rasprskavajućeg streljiva", istaknuo je Rajčić.
Prije unakrsnog ispitivanja Rajčića je ispitivao tužitelj Edward Russo koji je želio potvrditi tezu tužiteljstva o prekomjernom ili neselektivnom granatiranju, jednoj od glavnih točaka optužnice protiv Gotovine.
Gotovina zajedno s generalima Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem na Haaškome sudu za bivšu Jugoslaviju odgovara za ratne zločine za vrijeme i poslije Oluje.
Tužitelj Russo želio je čuti od svjedoka zašto je nastavljeno granatiranje Knina 5. kolovoza 1995., drugoga dana operacije Oluja, a Rajčić je odgovorio da su neprijateljske postrojbe bile aktivne u svom borbenom rasporedu te je zapovjedništvo vojske lokalnih Srba još bilo u Kninu.
Na pitanje koliko je aktivnih vojnika vojske 'republike srpske krajine' bilo u Kninu 5. kolovoza, Rajčić je rekao da ne može precizno odgovoriti te da su bili mobilizirani muškarci u dobi od 16 do 65 godina. Što se tiče 4. kolovoza, prema Rajčićevoj procjeni aktivnih vojnika rsk bilo je "više od 1.000, možda 1.500", a njihova vojska imala je niz zapovjedništava i različitih jedinica. Tužitelj je upitao gdje bi se mogli pronaći dokumenti iz kojih se to vidi, a Rajčić je rekao kako "pretpostavlja da je to u arhivu MORH-a".
"U Kninu je bilo nekoliko zapovjedništava s popratnim ljudstvom", rekao je Rajčić koji je među ostalim naveo zapovjedništvo mješovitog topničkog puka i lakog potuzrakoplovnog puka s postrojbama za zaštitu svih vitalnih objekata od vojnog značaja za vojsku 'rsk'.
Govoreći o civilima u Kninu na dan početka Oluje, Rajković je kazao da je imao informacije da je već u lipnju 1995. počelo iseljavanje civila iz Knina. "Po mojoj subjektivnoj procjeni nije moglo biti više od dvije do tri tisuće civila".
Tužitelj je kao dokaze uvodio izvješća Obavještajne službe i SIS-a te tražio od Rajčića odgovor je li ih Gotovina i primio, na što je svjedok odgovorio kako on za to ne zna.
Tužitelj je svjedoka pitao i što bi general Gotovina trebao učiniti kada bi vidio da se vojnici ponašaju protivno pravilima o vojnoj stezi. Rajčić je odgovorio kako je general Gotovina mogao zatražiti intervenciju od Uprave vojne policije u Zagrebu ili od zapovjedništva bojne VP-a koja je djelovala na tom području, budući da "Gotovina nije imao izvršne zapovjedne ovlasti nad postrojbama vojne policije".
Također ga je pitao zna li je li Gotovina u razdoblju od 8. do 11. kolovoza bio na medenom mjesecu, Rajčić je rekao da je kasnije čuo takvu informaciju, a da u to vrijeme nije znao ništa o tome. Na pitanje tko je bio odgovoran dok nije bilo Gotovine, Rajčić je rekao da misli da je bio general Rahim Ademi ili general Rajko Rakić koji su bili po subordinaciji najviši časnici. (H)
Ponedjeljak, 23.02.2009.
Rajčić: Nije bilo nasumične paljbe
Svjedok haaškog tužiteljstva Marko Rajčić, negdašnji zapovjednik topništva splitskoga Zbornog područja, opisao je u protuispitivanju odvjetnika generala Ante Gotovine pred Haaškim sudom kako je detaljno planirana operacija Oluja te da nije bilo otvaranja nasumične topničke vatre, već da su se gađali planirani vojni ciljevi prema precizno utvrđenim koordinatama.

