U kojoj mjeri nam hrana može biti otrov, odnosno lijek?
Hrana nikada neće moći biti naš lijek, onaj koji će nas izliječiti u tri dana i otkloniti nam bolove trenutno ali može biti naš saveznik u vječnoj borbi za zdravlje. Slijedeći pomno principe prehrane, točnije zdrave prehrane u pojedinim stanjima i tijekom bolesti, pomažemo našem organizmu da se brzo oporavi i povrati ravnotežu koja znači zdravlje.
Piramida prehrane se zadnjih desetljeća često se mijenjala. Kako izgleda danas?
Da, često se mijenjala ali danas piramida prehrane opet izgleda onako kako je koncipirana s obzirom na mediteransku prehranu. Mi preporučamo Holističku piramidu prehrane koju smo sami izradili, uz to što bih ja rekla da se u tu piramidu prehrane moraju uključiti i nadopune prehrani.
Je li u određeno doba dana preporučljivo jesti određene namirnice? Što kaže kronobiologija?
Kronobiologija je novija disciplina u znanosti koja se bavi biološkim ritmovima. Pod tim se pojmom podrazumijeva prihvaćanje cikličkog pojavljivanja u krvi, u točno određeno doba dana ili noći, određenih tvari koje su proizvod našeg organizma, primjerice hormona, neurotransmitora, raznih bioregulatora. Kao što postoje mjesečni hormonalni ciklusi, postoje i brojni dnevni ciklusi koji su izravno pod utjecajem izmjene svjetla i tame tijekom 24 sata. Trebamo uskladiti ritam obroka s neuroendokrinim ritmovima našeg organizma. Time iskorištavamo utjecaj hrane na izlučivanje hormona poput serotonina. Prilikom takvog režima prehrane nećemo voditi računa samo o vrsti namirnica i kalorijama, već i o dobu dana kada te namirnice jedemo kako bi se – sukladno hormonskim lučenjima – najbolje iskoristile. Tako bi žitarice i proizvode od žita trebalo bi jesti od 7 do 15 sati, meso, jaja, ribu i sir od 17 do 20 sati, svježe voće do 18 sati, mahune i krumpir od 13 do 15 sati, a kekse, čokoladu i slastice od 10 do 13 sati.
Na koji način se individualno izrađuje program prehrane za određenu osobu?
Radila sam to svojedobno a i sada ponekad napravim za svoje prijatelje. Treba razgovarati s čovjekom, provjeriti mu sastav tijela – koliko ima vode, koliko proteina, a koliko mišićne mase – i potom pogledati biokemijske nalaze. Nakon toga se preporuča određen jelovnik, s obzirom na bolest. Ako je osoba zdrava uzima se u obzir visina, težina, dob, opseg zapešća kako se bi se odredila građa – sitna, srednja ili krupna – i potom se određuje koliko je minimalno kalorija potrebno na dan kako bi zadovoljio svoje tjelesne potrebe, s obzirom na tjelesnu i umnu aktivnost.
Koliko je pouzdan test intolerancije na hranu?
Testova intolerancije na hranu ima više vrsta. Može se raditi intolerancija samo na histamin, može se raditi intolerancija s obzirom na grupe namirnica. Tu se prati koliko se povećava koncentracija imunoglobulina M. Tako se mogu detektirati pojedini antigeni koji stvaraju upalne promjene i slično ali ključno je tumačenje tih nalaza, davanje određenih smjernica u prehrani i vremenski okvir: kako i kada se što mora jesti. Naime, cilj nije izbaciti zauvijek određenu namirnicu iz prehrane. Organizam je dinamičan sustav i ne možete ništa uzeti zdravo za gotovo. Dakle, možete napraviti vremenske okvire kada i koliko nešto jesti i kako postepeno uvoditi neke namirnice. Čak i kada nemamo enzime koji mogu nešto razgraditi, ako neko vrijeme apstiniramo od određenih namirnica, može nam se stvoriti zaobilazni metabolički put te postepenim uvođenjem te namirnice opet možemo prilagoditi organizam. Eto, organizam je malo pametniji nego što mi znamo. Često podcjenjujemo prirodu, a mislim da smo savršeniji nego što se smatramo. Barem što se tiče fiziologije
Ima li nečija težina veze s brzinom metabolizma?
Danas se zna da je čovjek ono što jede. Nedavno je objavljeno istraživanje koje pokazuje da su bakterije koje nastanjuju naša crijeva izravan rezultat naših prehrambenih navika. Pojedine vrste bakterija su prisutne kod ljudi koji imaju spori metabolizam i brže se debljaju, dok su druge vste prisutne kod onih koji imaju brži metabolizam. Primjerice, Lactobacillus (LGG) je izoliran iz humanog fecesa, tj. izmeta. Dakle, bio je u crijevima zdrave osobe koja je imala dobar imunitet. Takvom su bakterijom znanstvenici puno ljudi izliječili. To je funkcionalna hrana, humanog podrijetla. Danas postoji terapija da uzmete test bakterija nekoga tko je zdrav i onoga tko je bolestan a najbliži mu je i najkompatibilniji, te mu se te dobre bakterije nadomjeste. Radila sam dugo u Plivi i vjerujem u lijekove ali na takav bi se način sačuvala ravnoteža organizma, a ne da se na njega djeluje nekim vanjskim, potpuno nepoznatim tvarima.
Koje je vaše mišljenje o restriktivnim dijetama? Ima li od njih koristi u svrhu mršavljenja?
Restriktivne su dijete korisne kroz neko razdoblje. Ako želite smršaviti nemate druge nego uvesti restriktivnu prehranu. No imat ćete koristi od nje jedino ako se pomirite s činjenicom da nećete smršaviti brzo. Imala sam slučaj djevojke od dvadeset godina koja je imala trideset kilograma više od normale i rekla sam joj da joj mora biti jasno kako te kilograme ne može skinuti za manje od četiri godine. Naime, ako tih 30 kilograma odluči skinuti za godinu dana, onda će ih organizam nadoknaditi vrlo brzo.
Nije li dozvoljeno mršavjeti pola kilograma mjesečno?
Tolerira se 5 do 10% od tjelesne težine za 8-9 mjeseci. U protivnom se stvara jo-jo efekt i kilogrami se brzo vraćaju. No, jo-jo efekt je normalna pojava. Naš organizam našu rezervnu mast doživljava kao vezanu štednju. Ako je potpuno iscrpite, istog trenutka kad počnete jesti malo bolje, organizam će prvo tu rezervnu štednju opet napuniti.
Koliko su debljina i anoreksija u Hrvatskoj uzele maha?
Debljina je u Hrvatskoj sve prisutnija, posebno u djece. Razlog tome su veliki trgovački centri i dostupnost hrane. Takva hrana i grickalice nisu skupe, no nakon njih ljudi su brzo gladni, pa žedni... Jedno vuče drugo. Hrvatska je, primjerice, vrlo nisko po konzumaciji jabuka i plave ribe. Te su namirnice jeftine a zdrave i dostupne. Međutim, i anoreksija je porastu kao vrlo opasna bolest. Krivo se smatra da je anoreksija bolest mladih djevojaka u pubertetu; i mnoge mlade majke danas pate od anoreksije, pa čak i zaposlene žene, jer nemaju vremena jesti i žele zadovoljiti sve oko sebe a najmanje misle na sebe.
No postiti je, navodno, ponekad zdravo?
Povremeni post je prilično zdrav ali nikada ne preporučam post od svega već, primjerice, jedan dan samo na lubenici ili na grožđu, koje je sada u sezoni. Izvrsna je detoksikacija cijeli dan jesti grožđe. To si možete priuštiti jednom, čak i dvaput mjesečno. Na taj se način organizam regenerira i stanice se oporave.
Koji su najveći neprijatelji vitke linije?
Nerazmišljanje o onome što se jede i nekretanje. Ako razmišljate o tome što jedete i krećete se, nemate problema. Kad stavljate gorivo u automobil, jako pazite da ne stavite regular tamo gdje treba super. No za sebe često uzmete slano masno pecivo a ne integralni kruh. I onda mislite da ste dobro napravili jer toga dana niste jeli svinjetinu. A danas se zna da se svinjetina tako uzgaja da je meso odlično i nemasno, čak uzgajivači imaju problem što ne mogu dobiti čvarke jer svinje nemaju dosta masnoće!
Znači da više ne trebamo zazirati od svinjetine?
Ne. Svinjetina obiluje visoko nutritivnim tvarima među kojima se najviše ističu proteini koji nisu zanimljivi samo po svojoj količini, već i po vrlo kvalitetnom sastavu. Svinjsko meso sadrži malo vezivnog tkiva, ali je zato jako bogato visoko vrijednim proteinima koji u svom sastavu sadrže esencijalne aminokiseline. To su tvari neophodne za rast, razvoj i pravilno funkcioniranje naših stanica, a unose se u organizam isključivo hranom jer ih organizam sam ne može stvoriti. Kontrolirani uzgoj svinja i njihova pomno regulirana prehrana osiguravaju meso iznimnih nutritivnih vrijednosti. U svinjetini je u većim količinama prisutna aminokiselina arginin koja sudjeluje u čitavom nizu biokemijskih procesa i ulazi u sastav važnih struktura i hormona u tijelu. Poznata je po pokretanju detoksikacijskih procesa u tijelu, posebno u jetri, ali i po tome da potiče stvaranje somatotropnog hormona, odnosno hormona rasta. Neophodni minerali u svinjetini su prisutni u vrlo visokim koncentracijama i u oblicima koji su biološki lako raspoloživi tako da ih organizam lako iskorištava iz hrane tijekom probavnog procesa. Današnje meso svinja odlikuje se visokim sadržajem cinka, željeza, kroma i selena i to u obliku 'organskih' spojeva koji lako preko crijeva ulaze u krv. Nadalje, svinjetina je oduvijek poznata po visokom sadržaju vitamina topivih u vodi, posebno onih iz skupine B vitamina. Manje je poznato da svinjetina obiluje karnitinom, spojem koji je vrlo popularan među sportašima i osobama koje žele povećati svoju tjelesnu izdržljivost. On se u svinjetini nalazi u svom prirodnom okruženju i nema opasnosti od eventualnih nuspojava koje mogu nastati ako se ta molekula uzima kao nadopuna u obliku gotovih preparata. Svinjetina je jedan od najboljih izvora biotina koji se danas koristi u brojnim pripravcima za poboljšanje općeg stanja organizma i za dobivanje energije u našim stanicama. U mišićnom tkivu svinja sadržane su nezasićene masne kiseline, posebno one koje nazivamo 'strukturnim' masnim kiselinama poput fosfolipida.
A što je s kolesterolom?
Sadržaj kolesterola znatno se smanjio u svinjskom mesu zahvaljujući prilagođenoj prehrani svinja tijekom uzgoja. Štoviše, povećao se sadržaj visokovrijedne linolenske kiseline koja spada u esencijalne masne kiseline neophodne za pravilnu građu staničnih struktura, a unosi se hranom. Svinjsko meso dobiveno proizvodnjom u kontroliranom uzgoju se smatra izuzetno sigurnom namirnicom i predstavlja kvalitativno i kvantitativno nutritivno vrijednu hranu za svakodnevnu prehranu. To meso dodatno mami svojim posebnim i jedinstvenim okusom.
Kolesterol se često povezuje s masnoćama u prehrani i prekomjernom težinom no puno mršavih ljudi ima kolesterol dok ga mnogi puniji – nemaju.
Kolesterol je izuzetno važan; bez njega nema hormona, nema membrana, nema ničega. Mi sintetiziramo kolesterol hranom ili iz spojeva koji nastaju u organizmu. Opasniji je kolesterol koji se stvara u našem organizmu pod utjecajem stresa od onoga koji unosimo hranom. Stoga nisam protiv jaja, već sam za to da se – ako je moguće - koriste jaja koja su tako uzgojena da je u njima omjer omega 3 i omega 6 masnih kiselina u korist omega 3.
A kako ćemo to znati?
Napravljene su studije koje su pokazale da je takav omjer kod kokica koje se uzgajaju tako da hodaju i jedu kukuruz.
Mediteranska prehrana kao ključ zdravlja
U zemljama Sredozemlja, pa tako i kod nas polako se vraćamo svojim korijenima sve više ističući važnost pravilne prehrane kakva je bila karakteristična za naše pretke. Ironija je tim veća što smo, zapljusnuti svojevrsnom epidemijom kroničnih bolesti poput pretilosti, dijabetesa tipa II, srčanih i moždanih udara, ateroskeroze i malignih bolesti, otkrili da nam tzv. zapadnjački način prehrane ne odgovara. Ohrabruje činjenica da se i u nas sve više ističe vrijednost pravilne prehrane koja je velikim dijelom promatrana kroz prizmu dobro nam znane mediteranske prehrane. Ona se zasniva na širokoj upotrebi sezonskog voće i povrća, po mogućnosti mijenjajući pojedine namirnice svakodnevno, tako da se dobije raznovrsnost jelovnika. Nadalje, preporuča se upotreba sirovog voća i povrća, a ako se koristi kuhano onda ono mora biti pripremljeno na način koji iziskuje minimalnu obradu i što kraću pripremu. Ugljikohidrati čine najveći dio energenata kojima se osigurava dnevni unos kalorija i uglavnom se jedu tijekom prvog dijela dana, do ranog poslijepodneva. To su riža, tjestenina, žitarice i proizvodi od žita, kao i gomoljasto povrće. Umjerena je upotreba mlijeka, ali se koriste u velikoj mjeri fermentirani mliječni proizvodi i svakako se ne smije zaboraviti tradicionalna upotreba raznih vrsta sireva. Proteini se osiguravaju unosom mahunarki (grah, grašak, bob, leća), dok se od mesa umjereno koristi bijelo meso (puretina, piletina, kunićevina) i bijela riba. Jako se naglašava više puta tjedno upotreba plave ribe zbog blagotvornog djelovanja na sveukupno zdravlje organizma. Upotreba crvenog mesa u prehrani ograničena je na jednom tjedno. Maslinovo ulje čini osnovni začin u ovom načinu prehrane, dok se crno vino preporuča u količini od jedne čaše dnevno, jer se za obe ove namirnice detaljnim ispitivanjima došlo do zaključka kako unose u naš organizam prirodne spojeve koji čuvaju zdravlje i vitalnost.
Namirnice koje ubrzavaju metabolizam
Postoje namirnice koje će uvjetovati ubrzanje i stimulaciju cjelokupnog metabolizma te pomažu izgaranju većeg broja kalorija, a postoje i one koje će nas brže zasititi. To su:
- mrkva - svježa ili u obliku soka
- radič, maslačak i cikorija - sadrže gorke tvari koje stimuliraju sve sustave za izlučivanje
- jagode - čiste organizam, djelujući na jetru i bubrege, povoljno djeluju na zdravlje kože
- patlidžan – stimulira stvaranje žuči
- šljive – treba ih jesti zrele i svježe ali pomažu i sušene
- rotkvice – svježe ili u obliku soka
- začini – crvena paprika, cimet, senf i ružmarin
- čaj i kava (dvije šalice dnevno) zbog sadržaja kofeina i tanina (čaj) djeluju na razgradnju rezervnih tvari i na stimulaciju lipolize (razgradne masti).
U koje doba dana bi trebalo što jesti?
1. U prvom dijelu dana konzumirajte ugljikohidrate, voće, gomoljasto povrće i mahunarke – ujutro tijelo ima najviše potrebe za energijom, a maksimum lučenja inzulina upravo je tijekom prvog dijela dana i u to vrijeme će se i svi uneseni ugljikohidrati najbolje iskoristiti i izgorjeti bez pretvorbe u rezervnu mast. Konzumiranjem ugljikohidrata potaknut ćemo stvaranje serotonina i spriječiti nastanak neutažive gladi za slatkim poslijedpodne.
2. Tijekom poslijepodneva i večeri poželjno je konzumirati proteinsku hranu – riba, meso, jaja i razni sirevi su proteinska hrana koja potiče stvaranje hormona rasta, koji djeluje na razgradnju masti.
3. Lisnato povrće može se konzumirati tijekom cijelog dana – potrebno je jedino paziti da se povrće bogato ugljikohidratima, poput krumpira, cikle i ostalog gomoljastog povrća, ne jede uvečer jer potiče stvaranje inzulina.
Mlijeko: da ili ne?
Nedavno je Times objavio istraživanje koje je pokazalo da je najbolje piti mlijeko s 2,8% masti. Uvijek sam govorila da treba piti nemasno mlijeko, a mliječnu mast uzimati u vidljivom obliku. Zagovaram da se povremeno mora uzimati maslac jer je bez masti naša prehrana nekompletna. Naprosto moramo svakodnevno unositi 30% kalorija od masti: 10% od zasićenih, 10% od jednostruko nezasićenih i 10% od polinezasićenih masnih kiselina.
