Recesija i dugovi - opasni ples na rubu državnog bankrota

Unatoč milijardskim paketima paketima konjunkturne pomoći za sada još nema naznaka da je neka nacionalna ekonomija reagirala na te poticaje. I to unatoč tome što države svaki takav paket košta jako puno novca. Vlade ne samo da žele potaknuti potrošnju, one "injekcijama" svježeg kapitala po svaku cijenu žele spriječiti i kolaps financijskog sustava.

Posljedica takve politike je porast državnog duga. Kako porast duga utječe na gospodarski život jedne zemlje? Poduzeća profitiraju od državnih paketa pomoći, no i oni strahuju od rupe u državnoj blagajni. Vlada neke zemlje emitira primjerice državne obveznice i s novcem koji zaradi od njihove prodaje financira konjunkturne programe. A obveznice koštaju: država redovito plaća kamate na njih, a jednoga dana ih mora i otkupiti...što ako u toj situaciji nema dovoljno novca? Poduzeća se boje da bi vlasti u toj situacije mogle razmisliti i o povećanju poreznih stopa, a taj korak mogao bi se nagativno odraziti i na potrošače. U kriznim vremenima nema puno novca za potrošnju.

Drugi je problem da egzistencija poduzeća u kriznoj situaciji ovisi ne samo o poslovnom modelu, već i o likvidnosti, odnosno funkcioniranju kreditiranja tekućeg poslovanja. Novac je u kriznom vremenu uglavnom vrlo skupa roba, a što se može dogoditi ako kredita nema može se vidjeti ovih dana. Posve zdrave firme na rubu su propasti - jer nemaju "tekućih sredstava" za financiranje proizvodnje, distribucije ili plaća radnika.

Drugo važno pitanje je: tko će i kada podmiriti dugove koje države nagomilaju u krizi? Svi aktualni programi državne pomoći gospodarstvu funkcioniraju zapravo kao jedna velika oklada - oklada koja će funkcionirati samo ako uskoro dođe (opet) do gospodarskog rasta. Tada će porasti državni prihodi (od poreza) i država može početi vraćati dug. Joachim Scheide, njemački ekonomski analitičar, smatra da nije dovoljno samo sjediti skrštenih ruku i čekati na bolje dane: "Ne možemo se samo nadati da će kriza proći! Mi uočavamo velike strukturne deficite u njemačkoj ekonomiji i već sada je jasno da te deficite ne može otkloniti ni najbolji državni program pomoći."

Za države je uvijek privlačna pomisao "pumpanja" sve više i više novca na tržište kako bi se održala potražnja i potrošnja građana. No, ako središnje banke samo tiskaju nove novčanice i tako povećaju količinu novca u opticaju, postoji opasnost da vrlo brzo porasti i cijene (inflacija!).

Ukoliko aktualni paketi državne pomoći ne poluče rezultat, a gospodarstvo u Europi i svijetu uskoro ne pokaže znake oporavka, onda će porasti i brige oko načina na koji će države vratiti svoje dugove. Tada prijeti sljedeći scenario: ukoliko je dug neke države previsok, vjerovnici (kupci državnih obveznica) počinju sumnjati u likvidnost zemlje. Oni više ne kupuju vrjednosnice te zemlje, a na naplatu joj stižu i potraživanja (npr. kamate za izdane obveznice).

Državi je u toj situaciji hitno potreban novac kako bi pokrila pristigla potraživanja, ali odakle će novac doći? Ta država više nema dobar ugled na tržištu financija, gubi kreditnu vjerodostojnost - i to na koncu može dovesti do državnog bankrota.