
Rehabilitaciju Andrije i Olge Hebrang zatražio je njihov sin Branko 2007., na temelju Zakona o rehabilitaciji, što je 2006. donesen u Republici Srbiji. U zahtjevu se, osim rehabilitacije, tražilo i utvrđivanje točnog datuma Hebrangove smrti, kao i mjesta gdje je pokopan. Jer i njegova djeca i dobar dio javnosti nikada nisu prihvatili tvrdnju istražitelja generala Mile Milatovića kako se Hebrang sâm ubio u ćeliji, vješanjem o radijator. Prema dokumentima koji se nalaze u Hrvatskom državnom arhivu, Hebrang na dan svog navodnog samoubojstva 11. lipnja 1949. uopće nije bio u ćeliji, a osim toga, u zatvoru nije ni bilo radijatora.
Za njegovog sina Andriju presuda beogradskog Okružnog suda pozitivan je iskorak, ali – nedostatan. Jer, kako je izjavio – "Mislim da je na ovaj način srbijansko pravosuđe samo opralo ruke. Ja osobno ne držim do rehabilitacije srbijanskog suda nimalo, jer taj sud nikada nisam niti priznavao. Ja bih bio puno zadovoljniji da je srbijanski sud i srbijansko pravosuđe pokrenulo istragu gdje su posmrtni ostaci moga oca, jer bi ga onda mogli dostojno pokopati i dati mu zasluženu počast.“
Rehabilitacija ne otkriva zločince
Hebrangov sin Branko izjavio je kako ne može biti potpuno zadovoljan političkom rehabilitacijom svoga oca jer je presuda samo djelomično priznanje zločina iz tog vremena. Smatra kako je vrijeme da hrvatske vlasti pokrenu postupak za povratak njegovih posmrtnih ostataka u Zagreb.
Deklaracijom Hrvatskog sabora iz 1992. Andrija Hebrang proglašen je nevinom žrtvom komunističke represije i politički je rehabilitiran. Rješenje je beogradski sud donio još 13. studenog prošle godine, nakon samo jednog ročišta, a presuda je Dragoljubu Todoroviću, odvjetniku obitelji Hebrang, uručena prošloga tjedna u Beogradu.
Rehabilitacija se temelji na dokumentima iz Arhiva Srbije, ali i drugih tekstova o Andriji Hebrangu pa i knjizi što ju je 1952. objavio njegov isljednik. Sin Branko smatra kako su trebali biti ispitani i svjedoci, primjerice Jovo Kapičić, Rankovićev pomoćnik iz 1948. godine, koji još živi u Beogradu, kao i ljudi iz Hrvatske koji su bili uključeni u istragu o Hebrangu, poput Josipa Manolića.

