Zabranjeno pušenje briljiralo je u zagrebačkoj Tvornici (foto: Vedran Tolić)
Kućni (ne)odgoj
No, prije nego što krenemo s opisivanjem koncerta, osvrnuli bi se na jednu vrlo neugodno situaciju. Naime, nekultura i primitivizam i ovoga su puta bili prisutni kod nekolicine. S obzirom da smo se smjestili u prvim redovima, kako bi što bolje doživjeli koncert, uočio smo kako jedna djevojka svako malo namjerno provocira publiku oko sebe. Svako malo bi se namjerno nabijala na njih i ''laktarila'' se. Iznervirani takvim ponašanjem, novinari Monitora odlučili su reagirati.
Otišli smo po redarstvenu službu (morali smo ići skroz do ulaza Tvornice po njih, op. a.), koja je brzo reagirala i odvela negdje spomenutu djevojku i njezinih par prijatelja. No, nakon pola sata se opet pojavila, ali ovoga puta s još više provokacija. Kako rezultat svega bilo je to da je autor članka dobio pola litre piva po kosi i bio cijeli mokar, a bolje nisu prošli ni posjetitelji iz prvih redova, koje je konstantno provocirala. Na žalost spomenute osobe, nije nam bilo ni na kraju pameti spuštati se na njezinu razinu. Ipak, kažu da sve izlazi iz kuće. Isto tako izlazi i (ne)odgoj spomenute osobe. Idemo sada ipak na vedrije teme – koncert, koji je bio za pamćenje.
Trči, skači, pjevaj!
Iako je koncert bio najavljen za 21 sat, počeo je, sasvim očekivano, sat vremena poslije. Bio je specifičan po mnogočemu. Naime, sve je počelo s pjesmom Abid, za koju se ne pamti kada je bila izvođena na koncertima, a takav iznenađujući niz nastavljen je sa Srce, ruke i lopata. Očito je da su Sejo Sexon i ekipa protekli period pametni iskoristili pripremajući drugačiji repertoar.
Ubrzo je uslijedila pjesma Muzej revolucije, po kojoj je i nazvan posljednji album. Tako je prvi ''gost'' na albumu bio Tito, čiji je govor odlično ukomponiran u pjesmu. Bendu je sigurno godila činjenica da je dio publike znao pjesmu, te skakutao i pjevao. Prvo, poganje publike, u nizu mnogobrojnih, krenulo je na pjesmu Guzonjin sin. Nizale su se pjesma za pjesmom, a atmosfera je usporedno bila sve bolja i bolja.
S novog albuma, redoslijedno, su svirane Ustanova, Modni guru, Kladimo se, Samir time, Tijesno, Express folky star. Poznavajući opus Zabranjenog pušenja, potez da se izvede više od polovice pjesama s posljednjeg albuma zbilja nije bio očekivan. Stoga svaka čast na hrabrost! Iako, treba priznati da sve spomenute pjesme tek trebaju ''ući'' u uši. Najveće oduševljenje, što se tiče novih pjesama, bilo je na Kladimo se, a očito se mlada publika prepoznala u temi kladionica i imena klubova koji se spominju kroz pjesmu.
Suze za kraj
Kakav bi to bio koncert ''Zabranjenog pušenja'' bez pjesama Zenica blues, Pišonja i Žuga, Jugo 45, Lutke s naslovne strane, Možeš imat' moje tijelo? Odgovor je logičan i nameće se sam po sebi. Stoga je suvišno naglasiti da je atmosfera na spomenutim pjesmama proključala.
Svirane su čak 34 pjesme, bez pauze i u vrlo energičnom izdanju. Što reći osim – svaka čast! Također, kada se uzme u obzir vremensko trajanje od 3 sata i 10 minuta, onda je zbilja svaki komentar suvišan. Svirana su i tri bisa, a publika je bila neumoljivo u zvanju benda na pozornicu. Na prvom je izvedena Kada dernek utihne. To je bilo još jedno u nizu iznenađenja ove, mogli bismo reći, besprijekorne koncertne večeri.
Na Fildžan viška, jako dirljivu pjesmu, publika se ujedinila i preuzela ulogu frontmena, tako da je Sejo bio lišen početnog pjevanja. Iako je autor članka bio na nizu koncerata, sinoć je doživio ono za što je smatrao da je nemoguće. Naime, u prvim redovima je jedna cura bila toliko unesena u pjesmu da su suze krenule same od sebe. Nevjerojatno! Ovakva scena trajala je cijelu pjesmu, pa si probajte predočiti da ste sinoć bili u Tvornici i doživjeli ovakvu situaciju.
Skandiranje publike ''Ibro, Ibro'', aludirajući na pjesmu Ibro Dirika bilo je i više nego uspješno, tako da je na trećem bisu izvedena ''želja publike''. Koncert je završen pjesmom Šeki is on the road again, a bend je ispraćen gromoglasnim aplauzom.
Povezanost Zabranjenog pušenja i Mađarske
Baš kada smo mislili da više neće biti nikakvih iznenađenja, dogodi se nešto sasvim neočekivano. Naime, uz sve što se događalo, upoznali smo i nekolicinu Mađara. Došli su iz dalekog Székesfehérvára u Zagreb samo zbog koncerta. Da ne bi bilo zabune, nije riječ o ''dijasporcima'', već o osobama koje nemaju nikakvu povezanost s našim prostorima. Jedina što svake godine ljetuju na Jadranu.
Bila je ovo noć za pamćenje, a dokaz tome je i zadovoljna publika koja je napustila Tvornicu. Ukratko, tko nije bio – može žaliti, jer dobrog rocka nije nedostajalo.
