Policija je nakon dojave građana, mladih koji su bili na mjestu ubojstva i promatrali što se događa, utvrdila da je Jovičića u Rječinu bacio Uremović, koji je u međuvremenu pobjegao u inozemstvo. Vratio se sam u Hrvatsku te se prijavio policiji na graničnome prijelazu.
Uremoviću je u zatvorsku kaznu uračunata i pravomoćna zatvorska kazna od četiri mjeseca koja mu je dosuđena zbog krađe u odvojenom postupku.
Olakotne okolnosti koje je sudsko vijeće uzelo u obzir bile su mu smanjena ubrojivost u trenutku kad je Jovičića bacio u rijeku te teško djetinjstvo. Otegotnim je ocijenjena višekratna prijašnja osuđivanost, među ostalim i za djela s elementima nasilja.
Sutkinja Šarić navela je u obrazloženju presude kako je ocijenjeno da je to djelo počinjeno u neizravnoj namjeri ubojstva jer je Uremović, kako je rekla, morao biti svjestan da tako može ubiti Jovičića. Rječina je imala temperaturu od devet stupnjeva Celzijevih, Jovičić je bio krhke konstitucije, neplivač, blago duševno bolestan i pod utjecajem alkohola te nije mogao preživjeti pad u rijeku, navela je Šarić.
Nakon izricanja presude, ispred zgrade suda Jovičićev se brat u vidljivo alkoholiziranom stanju, zbog čega nije pušten u zgradu, pokušao baciti na ulicu s prostora ispred ulaza u nju visokog desetak metara. Spriječili su ga pravosudni policajci i novinari. Policajci su svladali i vezali mladića, a hitna pomoć ga je odvezla u bolnicu. (H)
