Roboti pametniji od čovjeka?

Kakvu vrstu umjetne inteligencije, zapravo, želimo stvoriti? Do koje bismo mjere željeli da nam roboti sliče? Neki znanstvenici najavljuju da bi u sljedećih 50-ak godina strojevi (roboti, računala) mogli postati inteligentniji od nas. Kako se snaga računalne tehnologije uvećava svake godine i postaje zadivljujuća, može nam se nespremno brzo dogoditi da roboti počnu razmišljati kao mi.

Neki znanstvenici predviđaju da će računalo, koje danas stoji nekoliko stotina dolara, negdje 2050. godine imati kapacitet ljudskog mozga. Nakon toga znanje pohranjeno u računalima bit će mnogo veće od čovjekova. To su predviđanja.

Možda zvuči poput znanstvene fantastike, ali to poprima razmjere prave akademske rasprave. Amerikanac Gordon Moore, računalni chip-maker, objavio je prije tridesetak godina tezu, koja je još na snazi, da se snaga računalne inteligencije udvostručuje svakih 18 mjeseci. Neki idu još i dalje, tvrdeći da je brzina kojom se razvija takozvana računalna inteligencija zapanjujuća. Čovjeku je za isti rast trebalo gotovo čitavo stoljeće razvoja.

Roboti će moći raditi sve stvari mnogo bolje i brže od čovjeka – tvrde stručnjaci.

Trebamo li se toga pribojavati – pitaju se neki. Drugi su odlučni u tvrdnji – ti super inteligentni strojevi bit će, zapravo, naša djeca. Svaki naraštaj ljudi preuzima stvari razvoja u svoje ruke, stalna vjera u tehnološki napredak dugo je već zaštitni znak čovjekova razmišljanja o budućnosti. U svijetu računala i računalizacije sve je na dohvat ruke, svaki je projekt, zapravo, globalno selo u rukama svakoga čovjeka, neki će ga iskoristiti u dobre, drugi pak u loše svrhe.

Znanstvenik Bill Joy, kojeg je časopis Fortune nazvao Edisonom Interneta, iako optimist, tvrdi da bi novi val razvoja elektroničke i biološke tehnološke pošasti mogao odlučiti o daljnjem razvoju ljudske vrste. Mnogi stručnjaci u računalnoj tehnologiji ne žele ići dalje. Glas stručnjaka poput onog Billa Joyja, ima odjeka. Nedavno je u magazinu Nature izrazio svoju zabrinutost u vezi s mogućom zloupotrebom u primjeni ljudskoga genoma. Također traži da se jasno naznači što, zapravo, znanstvenik smije raditi, a što ne.

Iako i iskra sumnje u manipulaciju ljudskim genomom može zapaliti cijeli sustav, znanstvenici se slažu da bi računalna tehnologija u službi znanosti morala biti prije svega jasna i u okvirima koje nalaže ozbiljnost znanstvenog rada.