Na moju protuprimjedbu da, koliko ja znam, to joj nije prvi put da ju zbog virusa isključuju vezu na Internet, pokajnički priznaje kako je to istina. Dapače, to joj se događa nekoliko puta godišnje.
Tu bi priča postala zanimljiva, kada ne bi bila – tipična. Na moje pitanje što planira učiniti po tom pitanju, kaže – kao i svaki put, reinstalirati cijelo računalo. I tako slijedećih nekoliko mjeseci, dok se ponovo ne uvali u gabulu sa virusima. Pa ispočetka.
Na moje pitanje zašto ne iskuša Linux, pa više nikad neće imati problema sa virusima i isključivanjem od strane ISP-a, kaže da ona to nebi. To je njoj komplicirano, ona je to vidjela kod jednog zajedničkog poznanika, to se treba stalno nešto tipkati naredbe, to je teško za učiti, ona je na Windowse navikla i ne bi ih mijenjala.
“Pa kako da ti ja onda pomognem?”, pitam ju.
“Pa imaš li koga u T-comu?”, odgovori ona.
Veza za vezu
Ovakvu priču ste, vjerujem, u sličnom obliku svi čuli. Posebice vi koji ovo čitate, a smatraju vas informatički navudrenima, pa vas prijatelji, poznanici, ponekad i neprijatelji zovu da ih spašavate kad im se sa računalom nešto dogodi.
Ljudi su neodgovorni, baš poput ove moje frendice. Unatoč antivirusu, uspjeva joj svakih nekoliko mjeseci pokupiti nekakav virus i izgubiti vezu prema Internetu. Kako uspjeva postići tako redovite intervale nije mi jasno, ali strah me je zaviriti u history njenog browsera. :-)
Ona svoj problem rješava – kompletnom reinstalacijom računala. Sve, sve ide van, i na svježe formatiziran disk idu ponovo Windowsi, pa Office, pa svi alati. Nakon toga i antivirus. I tako to traje neko vrijeme. Pa opet ispočetka.
Moja prijateljica je rob e-navike. Naviknula se na svoje e-okruženje, zna u njemu e-raditi, i toliko se uz njega vezala da joj nije problem nekoliko puta godišnje svoje računalo i e-reinstalirati.
Sve su to funkcije modernog e-života. Meni osobno izuzetno bi išla na živce činjenica da svakih par mjeseci moram sve porušiti i ispočetka posložiti. Njoj to smeta, ali ne toliko da bi pokušala nešto promjeniti. Srećom, ne traži od mene da joj dolazim reinstalirati računalo. Inače su ljudi poprilično komotni, pa vole zvati informatički navudrene frendove da za njih obave reinstalaciju, popravak ili nešto treće, sve pod motom: “tebi je to jednostavno, začas ćeš ti to”. Besplatno, naravno – ta, čemu služe prijatelji?
Riješite se virusa - Linuxom
Nedavno je izašao Ubuntu 9.10 – distribucija Linuxa namjenjena tup... ovaj, običnim korisnicima. Lak, brz, jednostavan, dopadan. No, frendica je odbila moj prijedlog da prijeđe na Linux i jednom zauvijek riješi svoj problem sa virusima, pritom zadržavajući svu funkcionalnost svojeg svakodnevnog surfanja i povremenog pisanja dopisa. Glavni krivac za to je gore spomenuti zajednički poznanik, koji na svom laptopu koristi Linux, ali u tekstualnom sučelju. Bez grafike, bez ikonica, bez miša. Crni ekran, bijela slova, i kursor koji treperi iščekujući kakvu naredbenu kobasicu. Razlog tome danas više nije ništa drugo nego elitizam, isfuravanje na spiku: “ja sam tako pametan da sve radim iz komandne linije, meni grafika ne treba”.
Jedino računalo na kojem danas grafika “ne treba” jest poslužitelj posvećen zadacima koji ne zahtjevaju grafičku interakciju sa korisnikom. Poslužitelj elektroničke pošte, DNS, dio kakvog oblaka, snažni mlin za kalkulacije...
No eto, frendica je vidjela Linux kakav on danas apsolutno nije i zbog potrebe poznanika da se prikaže velikim maherom za računala zaključila kako je Linux bezveze i težak za rad.
Niti to ne bi bio toliki problem, uz malo uvjeravanja preko telefona kako Linux uopće ne izgleda tako, već ima bogato grafičko sučelje, niz krasnih programa i kako sve svoje poslove može odraditi na njemu, frendica je skoro popustila. Ali ne do kraja. Ona ima svoju e-naviku, i radije će prolaziti kalvariju reinstalacije nekoliko puta godišnje nego da pokuša nešto novo. Ne krivim ju, promjenama nitko nije sklon, a stoji i primjedba da rad sa Linuxom nije jednak radu sa Windowsima XP. Potrebno je nešto malo naučiti.
Podsjetit ću kako i prelazak sa Windowsa XP na Windows 7 također nije lišen potrebe za učenjem, ali robovi svojih e-navika lakše će racionalizirati prelazak sa XP-a na sedmicu, nego li prelazak sa Windowsa na Linux – unatoč više ili manje sličnim prijelaznim mukama.
Uvid u svijet slobodnog softvera
Na kraju priče, uspio sam nagovoriti frendicu da ipak iskuša Linux. Ona će, naravno, na svoje računalo ponovo staviti XP, ali doći će do mene da pogleda kako Linux zaista izgleda, a pritom ću joj dati i CD sa distribucijom koju je moguće pokrenuti bez instalacije na disk računala, tako da može i kod kuće iskušati sve te ljepote.
Hoću li je uspjeti konvertirati? Tko to zna... ako je spremna par puta godišnje reinstalirati računalo, to znači da se nije spremna odreći svoje e-navike. Vezana je uz taj XP, i vjerojatno će ga se držati dok god taj OS bude mogao funkcionirati na budućem hardveru. Realno, mislim da bi ona mogla tako još desetak godina. Tim više što joj je upgrade na Windows 7 – preskup.
Jeste li vi robovi svoje e-navike? Jeste li ipak spremni proširiti vidike i isprobati nešto novo? Svi vi, koji niste nikad iskušali ništa drugo osim Windowsa, nudim vam izazov i avanturu: iskušajte Linux. Uzmite Ubuntu distribuciju, načinjenu tako da cijeli OS možete pokrenuti sa CD medija, bez potrebe za instaliranjem OS-a na računalo. Pokrenite Linux sa CD-a. Bit će malo sporije, ali radit će. Poigrajte se s njim. Shvatit ćete kako to nije nikakav bauk, kriptični OS samo za hakere i vrhunske stručnjake, prepun kriptičnih naredbi i neljubazan prema korisniku, već upravo suprotno – da može biti vrlo zabavan i jednostavan.
Što ćete time dobiti? Prije svega, proširit ćete vlastite horizonte – dobit ćete uvid u svijet slobodnog softvera, svijet koji na svojoj najjednostavnijoj razini nudi cijeli jedan OS potpuno besplatno, sa hrpom softvera kojeg također dobijete besplatno (i možete ga instalirati direktno sa Interneta!), siguran od virusa i drugih Internetskih zala, koji vas štiti i kad surfate po “nesigurnim” stranicama (khm! khm!), sa modernim grafičkim sučeljem, ozbiljnim Office alatom...
Ne očekujem da nakon tog iskustva “progledate” i “preobratite se na pravu vjeru” - nakon malo igranja sa Linuxom možda će vam se svidjeti i postati vaš primarni OS, možda samo poželite više vremena provesti sa njim.
Možda i ne, možda nakon prve seanse bacite CD u smeće i nastavite sa svakodnevnim e-navikama. Kako god ta avantura završila, bit ćete bogatiji za jedno novo iskustvo – uvid u svijet koji nije centraliziran oko Microsofta, drugačiji svijet drugačijih boja, nekih drugih ideja, drugačijih rješenja. Znat ćete da za vaše računalo postoji i nešto drugačije, bolje ili lošije – to iskustvo vrijedno je samo po sebi.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
