RIM (Od Vjesnikove dopisnice) - Rumunjska je postala talijanskim tvrtkama jedna od najzanimljivijih destinacija.
Avioni na relaciji Rim - Bukurešt ili Milano - Bukurešt puni su do zadnjeg mjesta. Brojke govore o pravom malom gospodarskom čudu. U Rumunjskoj je do sada registrirano 9500 talijanskih firmi (od toga 2000 iz zone Trevisa).
Talijani su sveukupno investirali oko 350 milijuna dolara i zaposlili više od 250.000 Rumunja. Kad se tome doda da su tek peti na listi stranih investitora, jasno je da je Rumunjska postala jedna privlačnijih meta za strane investicije. Rekordan broj malih tvrtki iz Lihtenštajna i Cipra proizvodnju je organiziralo u Rumunjskoj. Od talijanskih divova, prisutni su Parmalat koji je započeo sa osnivačkim kapitalom od 20 milijuna lira za otvaranje tvrtke, a potom investirao milijarde. Kad je riječ o milijardskim ulaganjima ,tu su Zanussi, Max Mara, Zoppas … Odgovor na pitanje koji je magični recept uspjeha Rumunjske, dao je Mario Moretti Polegato, proizvođač cipela, koji je među prvima otvorio tvornicu na sjeveru Rumunjske. "Rumunjska je idealna zemlja za ulaganja. Kao prvo jeftina radna snaga jedan je od najjačih faktora koji privlači strane ulagače. Možete naći kvalificiranog radnika koji je spreman raditi za samo 200 tisuća lira mjesečno. Porezi su minimalni sa poticajnim programima za strana ulaganja. Cijene nekretnina su niske kao i unajmljivanje proizvodnih pogona. Postojanje slobodnih zona gdje se četvorni metar plaća pet dolara i dobije se koncesija na 10 godina. Mogućnost otvaranja nove tvrtke za samo nekoliko tjedana, bez ikakvih je birokratskih zapreka, je jedna od niza prednosti koje vide talijanski ulagači.
Značajno je i to što u Rumunjskoj nema organiziranog kriminala kao u Rusiji ili Albaniji, koji je odbio mnoge zainteresirane inozemne ulagače.
Neki od poduzetnika opisuju tijek "kolonizacije Rumunjske" dijeleći ga u tri faze.
Prvi koji su došli odmah nakon Ceausescua prije deset godina, bili su očajnici koji su bježali ili od bankrota u Italiji, ili od zakona. Mali broj ih je uspio.U drugom valu došli su razni slojevi, od avanturista do ozbiljnijih poduzetnika. U trećoj fazi su najviše zastupljeni poduzetnici koji traže načina da jeftinije proizvode robu i plaćaju manje poreze. Dovoljna je samo izjava Giovannija Parettija koji je osnovao tvornicu za proizvodnju košulja New Event Fashion u periferiji Arada, malog gradića na sjeveru Rumunjske i koji je novinarima lista "Corriere della Sera" izjavio da sa svim troškovima prijevoza kamionima do aerodroma, avionima, on na svakoj košulju uštedi oko pet tisuća lira. Postavlja se samo pitanje koliko dugo će trajati taj boom inozemnih investicija i hoće li rumunjska vlada biti dovoljno mudra da zadrži strane ulagače. Da je imala sluha da ih privuče dosad je i dokazala.
