Ruski mirovni plan za Kosovo?!
»Milošević je prihvatio ne samo osnovna načela osam velikih država za rješavanje kosovske krize već se suglasio i da Vijeće sigurnosti UN donese odgovarajuću rezoluciju«, rekao je Černomirdin najavljujući da će njegov sljedeći put u Beograd biti posljednji u ulozi Jeljcinova osobnog predstavnika za rješavanje krize u Jugoslaviji.
Odlučujući i presudan trenutak za rješavanje kosovske krize bit će, prema Černomirdinu, već sredinom ovog tjedna kada bi on trebao u Moskvi održati novi krug pregovora s američkim predstavnikom Strobeom Talbottom i finskim predsjednikom Martijem Ahtisaarijem, koji na pregovorima predstavlja Europsku uniju. Ako nakon tih pregovora s Černomirdinom otputuje i Ahtisaari, bit će to znak da je formula za mirno rješenje kosovske krize utvrđena i da pregovori ulaze u završnu fazu.
Bit plana koji je ruski izaslanik Viktor Černomirdin iznio jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću sadrži obustavu zračnih napada NATO-a, smanjivanje jugoslavenske vojske i policije na Kosovu dolazak mirovnih snaga pod zastavom UN, javila je u subotu Hina prenoseći pisanje srpske agencije Beta, koja se pak pozvala na »obaviještene izvore« u Moskvi.
Riječ je o ruskom projektu, koji se razlikuje od načela G-8, za koja je rečeno da ih je predsjednik Milošević prihvatio. Po ruskom planu, vojni kontingenti zemalja NATO koje sudjeluju u napadima na SRJ bili bi razmješteni na teritoriju Albanije i Makedonije, sa zadaćom da blokiraju zone sukoba, sprječavaju prodor pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova i da pružaju pomoć izbjeglicama, javila je ruska agencija Itar-Tass, a prenosi Beta.
U pograničnoj zoni Kosova nalazio bi se mirovni kontingent s vojnicima iz zemalja NATO-a koje ne sudjeluju u napadima na SRJ i osiguravao bi stabilnost u zoni svoje odgovornosti. Na Kosovu bi se nalazile trupe neutralnih država, uključujući i Rusije drugih članica Zajednice Neovisnih Država, sa zadaćom da osiguraju povratak i sigurnost izbjeglica.
Cijelom operacijom rukovodilo bi Vijeće sigurnosti, a zapovjednik bi bio časnik iz neke neutralne zemlje, a načelnik stožera mogao bi biti predstavnik neke članice NATO-a koja ne sudjeluje u napadima. Po ruskim izvorima, na koje se poziva Beta, jugoslavenska se strana »potpuno suglasila s ruskim projektom plana« i izrazila spremnost na »niz ustupaka«, kao na primjer na to da kontrolu povlačenja jugoslaven ske vojske i policije vrše zrakoplovi NATO-a i Rusije.
Ruski se plan, dakle, podudara s planom skupine G-8 uglavnom samo u stajalištu da se cijela operacija izvede pod vodstvom UN-a. Međutim, dok Temeljna načela G-8 (vidi okvir) predviđaju »povlačenje svih vojnih paravojnih postrojbi s Kosova«, ruski plan govori samo o »smanjivanju jugoslavenske vojske i policije na Kosovu«.
Prema tom planu bi, dakle, dio srpskih vojnih i policijskih snaga ostao u tom području, vjerojatno na sjeveru gdje se nalaze srpska »sveta mjesta i manastiri«. Svojedobno je američka državna tajnica Allbright pristala na takvu mogućnost. Stoga je moguće pretpostaviti da bi pri raspoređivanju mirovnih snaga na Kosovu Rusi i snage iz drugih zemalja članica ZND-a došli na sjever Kosova, dok bi na ostatak došle snage iz tzv. neutralnih zemalja.
Prema ruskom planu, Kosovo bi formalno ostalo jedinstveno, s jednom upravom, međutim, realno bi se na terenu stvorila podjela na interesne sfere - rusku, tj. srpsku i zapadnu, zapravo albansku.
Nadalje, za razliku od plana G-8, ruski plan izričito ne spominje razoružavanje Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), što posredno znači da se tolerira njeno ostajanje u južnim područjima, valjda u zamjenu za ostanak dijelova jugoslavenske vojske i policije na sjeveru te pokrajine. Na kraju, razlika između ruskoga plana G-8 jest i u redoslijedu poteza.
Ruski, naime, predviđa najprije obustavu bombardiranja NATO-a pa potom povlačenje srpskih snaga (tvrdi se kako se ne mogu povlačiti zbog opasnosti od uništenja), dok plan G-8 traži najprije srpsko povlačenje pa tek onda prestanak bombardiranja.
Uostalom, u svojim prvim reakcijama na Miloševićevo iznenadno prihvaćanje plana G-8 saveznici su izrazili sumnju upravo zbog izostanka znakova povlačenja. NATO se boji da bi ih Milošević mogao prevariti i poslije odustati od plana.
A ako prvi prestanu bombardirati bez čvrstih jamstava u provođenje plana kojim bi se vratile albanske izbjeglice na Kosovo, mogao bi biti proglašen gubitnikom. Uostalom, zbog teškog uspostavljanja konsenzusa saveznika (nema ga ni oko kopnene intervencije), teško bi bilo opet pokrenuti bombardiranje ako bi jednom bilo prekinuto.
Napokon, ruski plan ne predviđa dolazak NATO snaga na samo Kosovo, dok je Zapad i u planu G-8 a pogotovo u sporazumu iz Ramboulleta izričito tražio. Kako će završiti najnovija i do sada najozbiljnija diplomatska inicijativa koja vodi k rješenju kosovske krize, znat će se, prema Černomirdinovim najavama, već sredinom sljedećega tjedna.
