Sa sadašnjim stanjem tehnologije kloniranja, neodgovorno je početi kloniranje ljudi

Ne čudi najava da će se u naredne dvije godine klonirati i prva ljudska bića, pri čemu se namjerava koristiti unaprijeđena tehnologija kojom su klonirane životinje. Moramo se suočiti s činjenicom da je tehnologija kloniranja pred vratima, a nema dvojbe ni da bi mnogi ljudi željeli tu tehnologiju primijeniti na sebe ili svoje bližnje.

No, treba reći da je sa sadašnjim nesavršenim stanjem tehnologije kloniranja neodgovorno započeti klonirati ljude, jer se za sada metoda zasniva na pokušajima i pogreškama.

Prema objavljenim podacima, naime, stopa uspješnosti kloniranja životinja iznosi jedan do dva posto, i za sada nema načina da se poveća.

Čitav je niz argumenata i za i protiv kloniranja. Mnogi znanstvenici smatraju da je, prije svega iz tehnoloških razloga, kloniranje ljudi etički dubiozno i moralno neprihvatljivo. Neke tehnološke nedostatke moglo bi se, međutim, u dogledno vrijeme riješiti.

Tako npr. pri postupku prijenosa diploidnih jezgara možemo spriječiti oštećenja kromosoma i plodnost održati normalnom. To je moguće jedino tako da se jezgra primatelja odstrani iz citoplazme u metafazi II. Još uvijek, međutim, nije poznato u kojem je dijelu staničnog ciklusa optimalan prijenos jezgara. Složena je i teška prosudba o tome kako i kada primijeniti novu tehnologiju. Ta se prosudba može donijeti samo kad ćemo imati puno znanje o problemu i kad će biti poznate sve znanstvene činjenice.

Dvojbe nastaju kad je riječ o kloniranju cjelovitog bića. Može se vjerovati da će se u doglednoj budućnosti proizvoditi stanice muškaraca koje bi se mogle koristiti za oplodnju. No čak ako bi se morala primijeniti tehnika potpunog kloniranja, ne bi se mogla minorizirati uloga majke, u čiju bi se jajnu stanicu ubacila jezgra oca.

Danas nam pitanja sigurnosti kloniranja ljudi ne dopuštaju da se upuštamo u to. Međutim, ni tehnike in vitro fertilizacije nisu posve riješene niti sigurne. Ako se u budućnosti ustanovi da je kloniranje sigurno ili da, barem, nije gore od normalne reprodukcije, nema puno razloga za zabranu kloniranja. U svojem prilogu u knjizi "Društveni značaj genske tehnologije" profesor Davor Solter kaže da je iz perspektive sve veće reproduktivne slobode teško zamisliti valjani argument za zabranu kloniranja. Mi, naime, ne zabranjujemo reprodukciju ljudima koji se po svojim biološkim i sociološkim standardima ne bi trebali reproducirati, stoga postavljamo pitanje zašto bismo zabranili nekome da se reproducira uz pomoć kloniranja.