ANKARA, 17. veljače (Od Vjesnikova dopisnika) – Američko-britanski zračni udari na radarske i druge vojne sustave u južnim predgrađima Bagdada, izvedeni u petak navečer bez prethodne najave, predstavljaju znakovito upozorenje iračkom predsjedniku da odustane od proizvodnje oružja masovnog uništenja. Prema američkim obavještajnim izvorima, bagdadski vlastodržac se ponovo upustio u pogibeljnu utrku kako bi proizveo kemijsko i biološko naoružanje. Pritom se upozorava da nije odustao i od ranije nakane da se domogne nuklearnog oružja.
Saveznički napadi došli su kao rezultat "povjerljivih informacija" prema kojima su Iračani navodno povećali uporabu i učinkovitost svojih vojnih postrojenja. To je ocijenjeno kao izravna prijetnja američkim i britanskim borbenim zrakoplovima koji nadziru dvije zone zabrane letenja iznad iračke sjeverne 36. i južne 34. paralele. Na sjeveru živi poglavito iračko pučanstvo, a na jugu Iračani šiiti. Koliko su zračni udari bili djelotvorni, još nije dovoljno poznato. Bagdadski službeni izvori uglavnom govore o pogibiji dvoje i ranjavanju desetak civila.
Američki predsjednik George Bush, koji je izdao osobno naređenje za napad na iračke vojne ciljeve, priopćio je kako se radi o "rutinskoj misiji" kažnjavanja nepoćudnog iračkog diktatora. Upozorio je Saddama Husseina, da će ga zaustaviti u proizvodnji oružja masovnog uništenja.
To praktički znači da će se napadi u određenim "valovima" nastaviti sve dok se Bagdad ne privoli na povratak inspektora Ujedinjenih naroda (UN) koji bi nastavili s misijom kontrole iračkih vojnih postrojenja. Napad na ciljeve u neposrednoj blizini iračke četveromilijunske metropole, drugi u posljednje dvije godine, trebao bi Saddamu biti jasno upozorenje i pouka.
Neprijeporno je da američko-britanska "zračna izvedba" u okolici Bagdada nije bila neočekivana, ali je, po mnogima, neočekivano rano uslijedila. Novi zvijezda Bijele kuće, George Bush mlađi, time je jasno stavio do znanja da će nastaviti s "kažnjavanjem" Iraka upravo tamo gdje se zaustavio njegov otac, bivši američki predsjednik u vrijeme iračke okupacije Kuvajta (2. kolovoza 1990.) i okončanja Zaljevskog rata početkom 1991. Postoje mnogi znaci da su se otac i sin prethodno konzultirali o novim zračnim udarcima na Irak.
Bush stariji nije, svakako, zaboravio mnogobrojne Saddamove uvrede.
Hoće li se Washington ograničiti samo na povremene "zračne lekcije kažnjavanja" bagdadskog režima ili će otići i korak dalje, teško je pouzdano reći. Najvjerojatnije da će mnogo toga ovisiti o budućem "ponašanju" i akcijama Saddamova režima. Znakovito je u svakom slučaju "priznanje" samog Busha starijeg, dato nakon umirovljenja, kako u vrijeme Zaljevskog rata nije imao za cilj uklanjanje iračkog "Nerona" s vlasti. Iz toga bi se, iako posredno, mogao izvući zaključak kako Saddam sam po sebi predstavlja opravdanje za cijepanje Iraka po etničkim i vjerskim šavovima.
U svakom slučaju, jedinstvena i vojno snažna ta arapska zemlja (veličine Njemačke) sa 24 milijuna stanovnika i deset posto svjetskih rezerva nafte predstavlja, po amerčikim ocjenama, stalnu prijetnju ne samo washingtonskom štićeniku Izraelu, već i ukupnim američkim geostrateškim, geopolitičkim i životnim gospodarskim interesima u široj regiji Srednjeg istoka i Zaljeva. Izvan je svake sumnje, da su upravo ti razlozi, a ne nekakve posebne simpatije i solidarnost s kuvajtskim vladarom Sabahom ili dvorom u Riyadhu, doveli do toga da su Amerikanci svojedobno organizirali i poveli antiiračku koaliciju u ratu protiv Saddamove soldateske.
Već letimična analiza o tome što nafta znači za SAD, ali i razvijeni zapadni svijet u cjelini, prema mnogim strategijskim političkim analizama, pokazuje da se iračkom diktatoru ne piše dobro. Njegove noćne more svakodnevno će uvećavati novi američki državni tajnik Colin Powell, bivši glavni zapovjednik u vojnoj operaciji "Pustinjska oluja" koja je protutnjala Zaljevom.
Na žalost, "najdeblji kraj" mogao bi, kao i dosad, izvući irački narod koji je postao taocem svog nedodirljivog vođe.
Što će, uistinu, polučiti najnoviji anglo-američki zračni udari na Irak, teško je do kraja dokučiti. Sigurno je da će vladari susjednog Kuvajta i Saudijske Arabije pozdraviti izvedene akcije. Ostale arapske vođe, izuzev Libije i Sudana, već su se ograničile na blage osude Washingtona i Londona. Istinsko suosjećanje s iračkim narodom, ali njegovim vođom, moći će se čuti samo po arapskim kavanama, odnosno među običnim arapskim svijetom. Irački predsjednik u očima običnog arapskog čovjeka, gotovo svakim novim napadom, dobija na ugledu i simpatijama kao jedini istinski pobornik općih arapskih interesa.
Bilo kako bilo, sada se sa zamjetnom zebnjom očekuje kako će na zračne udare na Irak reagirati vrlo osjetljivo tržište nafte. Ako cijena "crnog zlata" krene uzlaznom putanjom, mogli bi se pojaviti prvi znaci recesije. No, prema mnogim prognozama, zahvaljujući povećanoj produkciji Saudijske Arabije i drugih zemalja Zaljeva, ta opasnost uzima se malo vjerojatnom.
