Saddam Hussein posjeduje atomsku bombu

LONDON (Od Vjesnikove dopisnice) - Zapadne obavještajne agencije uvijek su tvrdile da Saddam Hussein nije do sada imao mogućnosti razviti nuklearno oružje. No, prema najnovijim indikacijama, on danas raspolaže ne s jednom, već s nekoliko nuklearnih bombi. To otkriće BBC-jevih novinara, koje će uskoro prikazati britanska televizija, u nedjelju je prvi prenio Sunday Times. Izvor navoda o iračkom nuklearnom programu su dvojica znanstvenika koji su nekada i sami radili na njemu. Njihove tvrdnje potkrijepio je i Abbas al-Janabi, nekoć osobni tajnik Saddamovog sina Udaya.

Prema svjedočenju spomenutih znanstvenika, Irak je još prije početka rata u Zaljevu uspio izvršiti svoj prvi tajni nuklearni pokus. Nuklearna proba izvedena je 1989. ispod jezera Rezzaza, jugoistočno od Bagdada. No ostala je neotkrivena za vanjski svijet, jer se testirala bomba razmjerno male jačine, te zato što je eksplozija bila jako prigušena zbog dubine. Iračanima je u skrivanju pokusa pomoglo i to što su im Rusi dali tabelu o točnom kretanju američkih špijunskih satelita. Tijekom kasnijih godina, Saddam Hussein uspio je nadmudriti i UN-ove inspektore, te izvesti još nekoliko pokusnih eksplozija atomskih bombi. Danas on posjeduje više nuklearnih bombi, koje su pohranjene u gorju Hamrin, sjeverno od Bagdada, tvrde irački izvori.

Glavni među tim izvorima je jedan bivši inženjer u Saddamovom nuklearnom programu, koji je u međuvremenu uspio prebjeći na Zapad. Zapadni obavještajci koji su čuli njegovu priču uvjerili su se da je dobro informiran, ali i dalje tvrde kako Irak nije mogao nabaviti dovoljno nuklearnog materijala za svoj program. Irački izvori, na koje se pozivaju britanski novinari tvrde, međutim, da je Saddam uspio kupiti nuklearno gorivo od Brazilaca koji su ga pak nabavili iz Južne Afrike. Drugi je izvor nuklearnog materijala je, kako se tvrdi, bila Francuska.

Snimke načinjene lani na jezeru Rezzaza, gdje je bila izvedena prva iračka nuklearna proba, pokazuju blokirani tunel koji je nekoć vodio do pećine ispod jezera, u kojoj je izvršena detonacija. Prije nuklearne probe, taj je tunel bio pojačavan i proširivan, za što je bila potrebna golema radna snaga. Irački izvori tvrde da su na tunelu radile tisuće Saddamovih političkih zatvorenika. Mnogi su bili kontaminirani nuklearnim otpadom, pa su umrli od posljedica zračenja. Ostali su bili masovno likvidirani nakon što je posao završen, kako ne bi nikome otkrili tajnu projekta na kojem su radili.

Nakon Saddamove invazije na Kuvajta Zaljevskog rata, Irak je stavljen pod strogu međunarodnu pasku. U okviru toga su UNovi inspektori često dolazili u posjet Iraku, kako bi provjerili da Iračani ne rade na stvaranju različitih oružja masovnog uništenja. No, prema iračkim disidentskim izvorima, Saddam je pred inspektorima uspio sakriti činjenicu da i dalje provodi svoj nuklearni program. Jednom prilikom, l991., UN-ovi inspektori ipak su uspjeli snimiti neke povjerljive dokumente, u kojima su bila navedena imena ključnih suradnika na nuklearnom programu. Irački dužnosnik koji im je to omogućio, stanoviti Adel Fayed, bio je nakon toga ubijen noževima i odsječena mu je glava. Umorstvo je organizirao Saddamov rođak Ali al-Takriti. Nakon tog događaja nitko u Iraku nije se više usuđivao razgovarati s UN-ovim inspektorima, a dokazi su bili pomno skriveni. Zbog toga su Saddamove nuklearne bombe tako dugo uspjele ostati tajnom. Prema nekim procjenama, irački silnik ima ih ukupno devet, različitih tipova.