OPSA: Nadolazeći NATO summit u Kehlu i Strasbourgu sigurno će ostati upamćen kao veliki povijesni događaj, ne samo za Hrvatsku i Albaniju, nego i za cijeli NATO, a naravno posebno za zemlje domaćine. Što ovaj summit znači za Vašu zemlju?
Saint-Paul: NATO summit u Strasbourgu i Kehlu, trećeg i četvrtog travnja, bit će doista važan događaj u povijesti Atlantskog saveza. I to prije svega radi same organizacije koja slavi 60 godina postojanja i koja, danas suočena s novim prijetnjama (terorizam, širenje oružja za masovno uništenje, piratstvo i tako dalje), nastavlja svoju prilagodbu i preispituje načine svog djelovanja.
Nadalje, važan je događaj jer će tijekom tog summita Hrvatska i Albanija ući u atlantsku obitelj, ujedinjenu oko vrijednosti demokracije, slobode i mirnog rješavanja sporova, što ima duboki značaj za stabilnost, sigurnost i budućnost europskog kontinenta i područja Balkana.
Konačno, ovaj summit će biti posebice važan za samu Francusku jer će ona tamo svečano potvrditi svoj povratak u združene zapovjedne strukture NATO-a. Ovom odlukom, donesenom uz suglasnost francuskog parlamenta, Predsjednik Sarkozy dovršava proces približavanja započet prije više godina. Francuska ostaje slobodan i neovisan no istodobno i solidaran i angažirani saveznik.
Povratkom u zapovjedne strukture, Francuska, koja je četvrta po učešću u financiranju Saveza i čije razmještene trupe danas čine 7 posto ukupnih snaga uključenih u operacije (odnosno otprilike 4650 vojnika), ima namjeru, u trenutku dok se Savez priprema preinačiti svoju ulogu i zadaće, aktivno doprinositi reformi u tijeku kako bi NATO postao učinkovita organizacija sposobna odgovoriti na trenutne prijetnje. Ova reforma mora ići ukorak s razvojem Europe u području obrane koju podržavamo.
Dr. Fischer: Summit u Kehlu i Strasbourgu uistinu ima povijesno značenje. Riječ je ne samo o okrugloj obljetnici. Summit će se baviti činjenicom da suvremeni izazovi čine nužnim redefiniciju strategijskog koncepta Saveza, prilagodbu strategije novim izazovima te međusobno strategijsko povezivanje bitnih zadaća NATO saveza.
Naravno, na summitu ćemo proslaviti i ulazak dvaju novih članica, Hrvatske i Albanije, važnost čega se naprosto ne može precijeniti, i to kako za same zemlje, tako i za NATO u cjelini. Posebnost summita je i njegovo francusko-njemačko domaćinstvo, i to baš na Rajni oko koje je u povijesti bilo toliko prijepora i sukoba.
Danas pak njemačko-francuskom organizacijom summita odašiljemo snažnu poruku pomirbe u europskom duhu, pri čemu bih podsjetio na primjer i na postojanje francusko-njemačke brigade koja je jedan od simbola našeg prijateljstva.
OPSA: Što bi ste izdvojili kao najvažnije poruke koje se šalju ovim summitom i njegovim održavanjem na pomalo neobičan način, u dvije zemlje, u dva grada?
Saint-Paul: Summit trećeg i četvrtog travnja će se održati u Strasbourgu i Kehlu, na rijeci Rajni, koja je dugo godina simbolizirala sukobe. Ovim Summitom, ona će postati simbol pomirbe i francusko-njemačkog prijateljstva, europskog
jedinstva i transatlantskog partnerstva. Zajedničko domaćinstvo ovog summita snažna je poruka koju su Predsjednik Francuske Republike i Veleposlanik Dr. Bernd Fischer njemačka kancelarka željeli uputiti svima, više od pola stoljeća nakon drugog svjetskog rata.
Ova poruka pomirbe i suglasja upućena koji se uklapa ta solidarnost kao i njena je također i području Balkana čije su podjele bile tako bolne. U svojstvu članova Saveza, Hrvatska i Albanija će imati ulogu prenošenja te poruke i pridonošenja regionalnoj stabilnosti.
Dr. Fischer: Održavanjem summita na francusko-njemačkoj granici šaljemo snažnu poruku o pomirbi i prijateljstvu Njemačke i Francuske u europskom duhu, a u prvom planu summita stoji naravno i transatlantsko partnerstvo.
OPSA: NATO u Strasbourgu i Kehlu slavi 60 godina postojanja. Što je NATO značio za Vašu zemlju prije 60 godina, a što danas?
Saint-Paul: Francuska je jedan od utemeljitelja Atlantskog saveza kojem je uvijek pripadala. NATO je uvijek bio, i još uvijek jest izraz solidarnosti između Europe i Sjedinjenih Država u području sigurnosti.
Ono što se promijenilo, to je kontekst u kojem se uklapa solidarnost kao i njena stvarna primjena. Sa okončanjem hladnog rata i nastankom novih prijetnji, pojam integracije snaga nema više isti smisao kao tisuću devetsto šezdeset šeste, kad je general de Gaulle odlučio napustiti zajedničko zapovjedništvo. Nije više riječ o mobiliziranju snaga zbog sukoba velikih razmjera nego o prilagodbi iznimno promjenjivim i teško predvidivim kriznim scenarijima.
Dr. Fischer: Nastanak Saveza, kojemu Njemačka pripada od 1955. godine, vežemo za hladnoratovske okolnosti. A činjenica da NATO postoji šezdeset godina, dokazuje njegovu stabilnost, snagu, postojanost i održivost.
Pokazuje to i činjenica da se NATO u Kehlu i Strasbourgu ne osvrće samo na svoju prošlost već se aktivno bavi i budućnošću, rukovodeći se slobodom i mirom kao osnovnim načelima te prihvaćajući suvremene izazove, poput onog u Afganistanu.
Kada sam od 1969. do 1971. služio vojni rok, bio sam u postrojbi za brze intervencije. To su bile godine kada su moguće prijetnje bile itekako realne. Zemlje poput bivše Čehoslovačke, danas Češke i Slovačke, ili pak istočne Njemačke, pa naravno i Hrvatske, tada nisu bile dio Atlantskog saveza. Rijetko je tko tada mogao pomisliti da bi te zemlje jednog dana mogle postale članicama Saveza. Danas smo sretni zbog toga.
OPSA: Kako gledate na Hrvatsku kao zemlju koja postaje nova članica NATO-a, na postignuti napredak Hrvatske? Kakve će promijene to članstvo donijeti građanima Hrvatske, a što će to značiti za regiju?
Saint-Paul: Pristupanje Hrvatske NATO-u je potpuno zasluženo. Ono predstavlja logičnu posljedicu napora i zalaganja vaše zemlje u cilju:
- s jedne strane, restrukturiranja i prilagodbe sustava obrane novim izazovima dvadesetprvog stoljeća. Danas hrvatska
vojska čini koherentnu cjelinu, profesionaliziranu vojsku u tijeku modernizacije, već cijenjenu od strane njenih partnera.
- s druge strane, već sada značajnog sudjelovanja u operacijama održavanja mira. Zahvaljujući svojim vojnicima razmještenim u brojnim misijama, Hrvatska se već sada smatra aktivnim elementom kako u okrilju Ujedinjenih Naroda i NATO-a tako i unutar EU.
Čini mi se da će pripadnost NATO-u donijeti Hrvatskoj garanciju stabilnosti, zahvaljujući članku pet sporazuma Atlantskog saveza. Naime, svaki napad usmjeren protiv Hrvatske bit ce smatran kao napad protiv svih članica NATO-a. S druge strane, ulaskom u NATO, Hrvatska će, ravnopravno s drugim članicama, sudjelovati u donošenju odluka unutar NATO-a time i steći veći utjecaj.
Dr. Fischer: Ulazak u NATO sjajan je uspjeh koji se temelji na vrlo napornom radu i postignućima Hrvatske koja je već od 2003. godine aktivno uključena u misije. Treba imati u vidu i činjenicu da se NATO ne sastoji samo od vojne komponente već mnogo više od toga; sjetimo se samo članka 2. Ugovora gdje je riječ i o gospodarstvu. U tom smislu treba istaknuti da Savezu nisu pristupile samo hrvatske oružane snage već cijela zemlja. Podsjetio bih ujedno i na načelo kolektivne sigurnosti koje jamči stabilnost, toga ćemo svi postajati svjesniji ovih dana.
OPSA: Da li ulazak Hrvatske u članstvo NATO-a pomaže na putu prema članstvu u EU?
Saint-Paul: Mi slijedimo logiku nadopunjavanja i međusobnog jačanja između NATO-a i Europe u području obrane. Prema našem viđenju, činjenica da Hrvatska postaje ravnopravna članica NATO saveza može samo ojačati njenu kandidaturu za Europsku uniju. Uostalom, Hrvatska već daje svoj doprinos sudjelovanjem u europskim vojnim misijama, posebno misiji u Čadu/Centralnoafričkoj republici, što njeni partneri vrlo cijene. Hrvatska ima punu vokaciju pripadati objema organizacijama – NATO-u i EU – i nadamo se da će nakon pristupanja NATO-u uslijediti značajan napredak u pristupnim pregovorima EU.
Dr. Fischer: Ulazak u NATO i EU dva su komplementarna strategijska cilja Hrvatske. Ostvarenje jednoga znači osnaženje nastojanja da se postigne i drugi čemu se nadamo što prije.
OPSA: Kako bi ste ocijenili odnos Hrvatske i Francuske/Njemačke (svaki veleposlanik za svoju zemlju)? Ima li tu prostora za napredak? Što u tom pogledu donosi ulazak Hrvatske u NATO?
Saint-Paul: Suradnja između naših dviju zemalja u različitim područjima kao što je kultura (uspjeh Tjedna frankofonije u Hrvatskoj) ili gospodarstvo (Francuska je treći ulagač u Hrvatskoj) svjedoče o našim intenzivnim i izvrsnim odnosima. U tom kontekstu, ulazak Hrvatske u NATO će samo još više zbližiti naše dvije zemlje, posebice u području obrane gdje naše snage već sad, a vjerojatno još više u budućnosti, zajednički interveniraju na poprištima vanjskih operacija.
Uz to, Francuska, kao što je to pokazala tijekom predsjedanja Europskom unijom, želi pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji. U toj perspektivi, rastući interes Hrvatske za pitanja europske sigurnosne i obrambene suradnje nas potiče da odsada uključimo Hrvatsku u različite europske inicijative u spomenutom području.
Dr. Fischer: Odnosi između Hrvatske i Njemačke su odlični, intenzivni i vrlo raznovrsni. Ulazak Hrvatske u NATO još će više osnažiti te odnose, zacijelo i na području vojne suradnje, a primjer koji bih naveo je naša odlična suradnja u Afganistanu u sklopu ISAF-a. Hrvatsko učešće u toj misiji dobija velike pohvale i uživa veliki ugled.
