Još jedna pobuna protiv Vlade u rekordnom je roku donijela rezultat. Samo dan nakon što su traktori zaposjeli središte Zagreba Sanaderova je ekipa pristala na većinu seljačkih zahtjeva. Vlada se ustrašila traktorskih grdosija, možda još više spontane podrške koju su seljaci dobili od Zagrepčana. U tren oka uz njih su se našli studenti, građani su nosili hranu i vodu. Stanovnici Zagreba vjerojatno i ne razumiju dobro seljačku muku, ali svaki prosvjed protiv vlasti mobilizira njihovo solidariziranje i podršku. U Banskim dvorima takav trend nužno proizvodi zabrinutost i strepnju.
Kako će se obećanja realizirati, nitko ne zna. Dosad se tvrdilo da za seljačke zahtjeve, konkretno za povećanje garantirane cijene mlijeka, u državnom budžetu jednostavno nema sredstava. Sada se mulja nešto o preraspodjeli, što s obzirom na novo stezanje remena i novi rebalans proračuna, najavljen odmah nakon ljeta, zvuči prilično neuvjerljivo. Veliko je pitanje i kako se može provesti obećanje o zabrani uvoza mliječnih prerađevina, poglavito sira. Ekonomisti upozoravaju da je taj dio dogovora sa seljacima potpuno neprovediv jer je Hrvatska potpisnica sporazuma o slobodnoj trgovini. Nedavno je zbog zabrane uvoza imala nepotrebnih problema s Bosnom i Hercegovinom.
Sporazum sa seljacima mogao bi uzrokovati i velike probleme u vladajućoj koaliciji jer su ga potpredsjednici Vlade Jadranka Kosor i Damir Polančec postigli mimo Hrvatske seljačke stranke, pa i njezina ministra poljoprivrede Božidara Pankretića. Sve što je Pankretić danima odbijao, tvrdeći da nema sredstava, Sanaderovi su pregovarači glatko prihvatili. Ispalo je tako da HSS-ov ministar ne razumije seljake i ne želi pomoći, za razliku od dostupnih i sućutnih HDZ-ovih prvaka koji su puni razumijevanja i para. Šef HSS-a Josip Friščić s razlogom je takvo ponašanje shvatio kao nož u leđa. Za razliku od drugih Sanaderovih koalicijskih partnera, koji povremeno zatežu konopac, pa ili prijete odlaskom ili se hvale nezavisnim stavovima, HSS je dosad prakticirao maksimalnu lojalnost. Dezavuirajući ga pred seljacima, HDZ mu sada izbija tlo ispod nogu: HSS-u je selo prirodna i faktički jedina baza. Minimum korektnog partnerstva podrazumijevao bi da se razgovori s prosvjednicima nisu vodili HSS-ovu ministru iza leđa. Da je Pankretić, bez obzira na nesporazume s poljoprivrednicima, sudjelovao u dogovoru i njegovu objavljivanju. Njegovim zaobilaženjem javnosti se prosljeđuje poruka da je HSS u konfrontaciji sa seljacima i njihovim interesima, a HDZ adresa na kojoj su im vrata otvorena.
Sanaderovo grubo fauliranje HSS-a vjerojatno je rezultat njegove uznapredovale fokusiranosti na Pantovčak. Premijer se sprema u predsjedničku kampanju i ne želi prosvjede pod svojim prozorima. Osim toga, mora se znati da je upravo on srećonosac. Ekonomisti upozoravaju da će Sanaderova predsjednička kandidatura usporiti ionako, zbog lokalnih izbora, već jako prikočene reforme. Ako je cilj funkcija šefa države, onda će se tome sve podrediti. Kad je u izbornoj utakmici, HDZ ne poznaje prijatelje, niti se osjeća obaveznim prema partnerima. Na parlamentarnim izborima samljeveni Anto Đapić živi je primjer. Friščić je mogao znati, da je htio gledati. Ali on se potpuno ufurao u bajku o svojoj idili s HDZ-om. Zato je buđenje tako bolno.
