ZAGREB - Tijekom prošle godine Bosna i Hercegovina je postala jednim od najvažnijih koridora za ulazak na Zapad ilegalnih imigranta iz zemalja Srednjeg i Dalekog Istoka, te iz zemalja nastalih raspadom SSSR-a.
Procjene govore da se u prošloj godini između 50 i 70.000 osoba, doputovavši legalno u BiH, ilegalno prebacilo na Zapad.
U posljednje vrijeme poduzimaju se, kako u samoj BiH, tako i u zemljama koje su izravno zaintersirane za rješavanje ovog problema, određeni koraci kako bi se zaustavio dotok ilegalnih imigranata.
Pritisak međunarodne zajednice na vladu u Sarajevu rezultirao je u prosincu prošle godine uvođenjem viza za državljane Irana koji su činili značaj udio u ukupnom broju osoba koje se preko BiH pokušavaju ilegalno prebaciti u Zapadnu Europu.
Nedavno su iz Europske unije stigle konkretne ponude za pomoć: talijanski i britanski premijeri Giuliano Amato i Tony Blair, najavili su slanje specijalnih policijskih postrojbi na granice zemalja iz kojih dolazi najviše ilegalnih imigranata, a Švedska je svoj doprinos već konkretizirala slanjem skupine policajaca i stručnjaka za imigracije. Ovih dana je Vijeće ministara BiH, koje još radi u starom sastavu, utvrdilo prijedlog sporazuma o ponovnom prihvatu osoba, koji bi u skoroj budućnosti trebale potpisati vlade BiH i Slovenije, s ciljem da se spriječe ilegalne migracije i trgovine.Sličan sporazum prošle je godine potpisan između BiH i Hrvatske. Također, do kraja ovoga mjeseca, Državna granična služba BiH bi trebala preuzeti još četiri granična prijelaza koji su dosad bili u nadležnosti entitetskih i kantonalnih policija.
U prošloj godini, prema policijskim podacima, jedan je od najvećih regionalnih centara za ilegalni transfer ljudi bilo je Sarajevo. Procjene govore da je preko glavnoga grada u BiH ulazilo čak 90 posto svih osoba koje su izabrale BiH kao "vrata" za ilegalni ulazak u Zapadnu Europu. Iz Sarajeva su dalje vodila četiri kanala: sa Sarajevskog aerodroma skupine (najčešće je riječ o državljanima Irana i Turske) su organizirano prebacivane u Srebrenik, Veliku Kladušu, Mostar ili Teslić.
Od Srebrenika, gradića na sjeveru Bosne, prebacivali su se preko Save u Hrvatsku, koristeći se pritom kamionima dograđenim prostorom za slijepe putnike ili čamcima. Na isti način u Hrvatsku su ulazili i oni koji su putovali preko Teslića. Oni, pak, koji su izabrali pravac preko Bihaća, Cazina ili Velike Kladuše, u Hrvatsku su ulazili na karlovačkom području. Mostarski kanal koristili su oni koji su iz Hrvatske na Zapad putovali brodom preko Jadranskog mora. Prema nekim informacijama, jedan broj ilegalnih imigranata prebacivao se iz Sarajeva u Crnu Goru, a odatle brodom u Italiju.
Osim preko sarajevskog aerodroma, stranci su za ulazak u BiH korsitili i aerodrome u Tuzli i Mostaru te kopnene putove između SR Jugoslavije i BiH. Ovu zadnju rutu koristili su, procjenjuje se, mahom kineski državljani.
Uvođenjem viza znatno se smanjio broj osoba iz Irana koje u BiH ulaze preko zračnih luka. Ilustracije radi: prema podacima UN-ove misije u BiH, u rujnu, listopadu i studenom u tuzlansku zračnu luku stiglo je 2456 stranih državljana i to uglavnom iz Turske, Irana i Pakistana, u prvoj polovini prosinca doputovalo ih je 26, i to 24 iz Savezne Republike Jugoslavije i dva iz Kine, a od 15. prosinca do 15. siječnja nije zabilježen niti jedan dolazak stranih državljana.
Ljudi (stručnjaci tvrde da je riječ o dobro organiziranim kriminalnim skupinama) koji se bave prebacivanjem ilegalnih imigranata imaju dobre veze u policijskim i državnim strukturama, no očigledno je da se uvođenjem odgovarajućih mjera "protočnost" ilegalnih imigracijskih kanala može, ako ne posve zaustaviti, barem znatno smanjiti.
