Globus je istoj opozicijskoj grupaciji dao alternativni naziv „projekt 77“, što je puno primjerenije matematičko-statističkoj svijesti koja u globalu određuje domete domaćih stranačkih snaga. Naime, glavni cilj njihovoga sastančenja i razgovaranja jest osvajanje 77 zastupničkih mjesta koliko je potrebno za vladajuću saborsku većinu. Sve ostalo iz kukuriku-ortakluka ostaje zamućeno. Jer prateći nastanak i razvoj te nove stranačke kombinacije teško je shvatiti što ona to obećava da nije do sada ponuđeno i proživljeno.
Prošloga ljeta, kada je sve to počelo, obećali su oporezivanje bogatstva i luksuza, što bi napunilo bezdan državne blagajne veličinom zlatnoga jajeta. Koji mjesec kasnije, načelno je rečeno da zagovaraju kresanje proračunskih troškova i intenziviranje proizvodnje (kako se već ionako posvuda zagovara) bez ikakvih ideja od čega da počnu i kako da to ostvare. U međuvremenu su, pak, neki SDP-ovci iskazali spremnost da HDZ-u pomognu u savladavanju kriznoga stanja u koji je zapao zajednički stvoren model hrvatskoga feudalno-monopoliziranoga kapitalizma. Sada - što su parlamentarni izbori još bliže - kažu da će zajedničku ekonomsku strategiju tek dogovoriti, ali su, nakon godine dana egzistiranja i šetnje po hrvatskim restoranima, konačno skupili odlučnost da preuzmu vlast.
Junak onaj koji sječe, reže, amputira i kolje
"Ova Vlada nema ni snage ni hrabrosti za povlačenje mjera koje su potrebne. Mi nismo takvi: bolji smo, odlučniji, drugačiji i kvalificiraniji od Vlade koju sada imamo", reče Milanović nakon posljednjega samita u Belom Manastiru, bez ikakve kritičke primjedbe na račun HDZ-ovog anti-recesijskoga programa, kamo li uz prezentaciju barem kakvoga krokija alternativnih rješenja o gorućoj temi, koja iz dana u dan razvija vlastiti život. Ispada, dakle, da Hrvatskoj nude vlast koja će hrabrije od Jadranke Kosor obavljati tzv. bolne rezove. Doista, zanimljiv kontinuitet u davno izvrnutoj prezentaciji uloga: da je junak onaj koji sječe, reže, amputira i kolje, a ne onaj koji će sve to ima otrpjeti.
Po retorici koja je istovjetna HDZ-ovoj, okrupnjavanje „kukurikua“ teško da ima ikakve veze sa nastojanjima da se zaustavi Šukerovo žicanje novih kredita po bijelome svijetu. Nema baš nikakve veze s brzim kolabiranjem ostatka privrede, koje se za političare zbiva samo u brojkama i tabelama, najmanje s rastućim socijalnim otpadom. Kao obično, ima veze s okolnostima za koje baš nitko od političkih aktera nije zaslužan: plebiscitarnim izjašnjavanjem protiv vlade u obliku pred-referendumske peticije Sindikata, te posljednjim ispitivanjima javnoga mnijenja koje govore o padu popularnosti Jadranke Kosor. Pošto se stvari odvijaju mimo Markovoga trga i Banskih dvora, naši političari, troma zapažanja, sluha i duha, naknadno se uključuju i prilagođavaju u glavni društveni tok.
Riječ je tako o doista senzacionalnoj koaliciji. Senzacionalna je samo zato što postoji.
