Misterij s kojim se susreću Holmes i Watson u ovoj avanturi je uskrsnuće Lorda Blackwooda, poznatog sotonista i ubojice (trailer). U priču je ubačena i Irene Adler, jedina žena koja može nasamariti Holmesa, Watsonova zaručnica prema kojoj Holmes pokazuje ljubomoru nevjerojatnog intenziteta (gotovo da se zapitate o prirodi odnosa sa ljepuškastim doktorom), a vidimo i rukav profesora Moriartyja koji će izgleda biti sljedeći Holmesov protivnik u nastavku koji je najavljen za 2011. godinu.
Sviđa mi se Ritchiejev viktorijanski London, prljav i industrijaliziran, prepun prosjaka, lopova i propalica i mračnih kutaka kao stvorenih za zločin, ali to je uglavnom sve od njegovih redateljskih uspjeha u ovom slučaju. Njegov stil jednostavno ne odgovara filmu, Holmes i Watson više su akcijski junaci nego detektivi, no čak ni ta izmijenjena, modernizirana verzija ne bi bila toliko loša da sam film nije naporan i izuzetno dosadan za gledanje, akcija već viđena, te da se u film ubacilo barem dio humora koji nam je obećan u traileru. Sherlock Holmes je ekscentričan, (pomalo) lud, više propalica nego gospodin, a iako uloga dobro stoji Robertu Downeyju, po mom je mišljenju malo previše isforsiran. Mnogo se bolje snašao Jude Law, čiji je doktor Watson čak i veća faca od Holmesa, što je potpuna suprotnost onome kako je lik prikazan u knjizi. Novi Watson predstavljen je kao Holmesov partner, a ne samo pratioc i sporedni lik. Također, ni jednom u filmu ne pojavljuje se poznata rečenica "It's elementary my dear Watson" ?!
Ritchiejev Sherlock Holmes tipični je blockbuster, već viđeno vizualno iskustvo koje jedva da je vrijedno spomena, i koje će se kao franšiza održati jedino zahvaljujući simpatijama koje Robert Downey Jr. uživa kod publike.
