Ostavka premijera Sanadera šokirala je mnoge
Kakvo je Vaše mišljenje o razlozima ostavke Ive Sanadera?
- To je jedna iznenadna ostavka koja je, na neki način, šokirala sve ljude. Moram i sam priznati da sam s jedne strane bio iznenađen, a s druge strane sam, zapravo, bio i razočaran.
Zašto razočaran?
- Razočaran, prije svega, zato što gospodina Sanadera smatram jednom odgovornom, ozbiljnom osobom, čovjeka izrazitog političkog libida, izrazitih motivacija i postignuća. Stoga, smatram da ovakva iznenadna ostavka nije donesena zbog potpuno nevažnih razloga.
Dakle, smatrate da ima više u toj priči od njegove izjave da poziciju prepušta novim ljudima, te neslužbenih nagađanja – bolesti, predsjedničke kandidature i tome sličnog?
- Bez daljnjega. Ne znam, stvarno nemam zamisli o čemu se tu radi, ali dovoljno poštujem Sanadera da mislim da postoje neki ozbiljni razlozi, koje on nije spreman iznijeti u javnost iz ne znam kojih motivacija. Vrlo vjerojatno i zato ima neko opravdanje. No, ono što me pomalo razočaralo jest, što nije pronašao načina da preda neki društveno prihvatljiv izgovor. Postoji ono što se obično zove ''diplomatska bolest'', prema tome on je uvijek mogao reći da je bio na sistematskom pregledu, te da su mu liječnici rekli da je iscrpio organizam, radi čega treba tri ili šest mjeseci minimalnog oporavka. Mnogi možda ne bi vjerovali, ali bi ljudi imali razumijevanja.
Ne mislite li da bi po tom načelu ''diplomatske bolesti'', sada već bivši premijer Sanader onda nužno lagao, kada bi se povlačio uz izliku bolesti?
- Gledajte, to je onda ono što se kaže ''društveno-prihvatljiva laž''. To je jedan izgovor koji je de facto kakav jest, prilično uobičajen.
Kakvo je Vaše mišljenje o političkom oporavku RH nakon ovog čina?
- Politički gledajući, to je vrlo interesantno. Naime, kada bih ja ocjenjivao ''uradak'' Sanadera u posljednjih šest godina, rekao bih da je to prije svega jedan sistematski pokušaj europeizacije i kultivacije samog HDZ-a i velikim dijelom Hrvatske. Sanader se pokazao kao čovjek koji javno djeluje sukladno temeljnim europskim vrijednostima, te je uspio povući i čitav HDZ na tu putanju. Ključno pitanje koje se meni sada postavlja jest, da li je šest godina bilo dovoljno da ostavi relativno duboke ''traume'' u samoj stranci i hoće li ta stranka nastaviti tim putem? Uz moguću buduću pojavu jednog jačanja euroskepticizma, jačeg unutarnjeg zatvaranja, pa i negativne nacionalne homogenizacije – to bi bile stvari koje Hrvatskoj izuzetno štete.
Koliko će kadrovski odabir u tome pomoći ili odmoći?
- To mi dosta izaziva neke skepse, možda čak i zabrinutost. Bez obzira što se mnogi od njih ''kunu u sve i svašta'', mislim da je ipak dosta konzervativan i ne daje veliko povjerenje u održavanje postojećeg kursa.
Što mislite o Sanaderovoj izjavi da se planira nastaviti baviti politikom? Vidite li tu mogućnost da se kandidira za predsjednika ili samo da nastavi pomagati HDZ-u u proeuropskoj politici?
- Smatram da je ta njegova izjava apsolutno isprovocirana. Ona nije spontano izrečena, već je bila odgovor na pitanje. Više u smislu ''nikad ne reci nikad''. On je, s druge strane, decidirano rekao da se ne planira kandidirati za predsjednika države i smatram da bi mu slučaj ovakvog davanja ostavke više išao u štetu i predstavljao zapreku, nego koristio u izborima.
Kakvo je Vaše mišljenje o ostavci gospodina Primorca u skladu sa novonastalom situacijom?
- Ovo je dosta kompleksno pitanje, s obzirom da je Primorčeva ostavka najavljena dosta ranije. Smatram da je u pitanju samo loš ''tajming''. Primorac je ipak znanstveni čovjek čije aspiracije vjerojatno nisu zadovoljene. On nije ''izvorno'' čovjek HDZ-a – dakle u onom stranačkom smislu. Po politici i svjetonazoru, bez daljnjeg spada u svoj krug.
Situacija s Primorcem podsjeća na Vaš osobni citat iz jednog intervjua koji je objavio Plavi Radio: "Impresije su toliko impresivne da se pretvaraju u dokaze".
- Da, ponekad je to stvarno tako (smijeh).
Da nastavimo; smatrate li da je moguć raspad koalicije i zašto?
- Gledajte, svaka je koalicija, prije svega, interesna koalicija. Tu mi se kao primjer ističe svjetonazor HSS-a, sa svojim pripadajućim jakim strujama ljevice i desnice. HSS je mogao odlučiti ''okrenuti se'' Milanoviću, pa bi danas SDP vodio Hrvatsku ili bio u sličnoj, veoma teškoj situaciji. Međutim, oni su sada potpisali, tako reći, svoj ''bračni ugovor'' i utjecaj odlaska jednog čovjeka u raspuštanju bio bi prilično nekorektan prema javnosti.
Kad smo već na temi izbora, koliko smatrate da dijaspora ima utjecaja?
- Nisam nikakav poseban stručnjak za dijasporu, hrvatska dijaspora je vrlo šarolika. No rekao bih da su prisutna dva ključna elementa. Prvi, Hrvati u Bosni i Hercegovini koji uopće nisu dijaspora, te drugi koji relativno raspolažu novcem (i koji su zadužili pojedince u Hrvatskoj), pa se preko toga trude realizirati neke svoje ciljeve. Rekao bih da samo opredjeljenje dijaspore ovisi jako o povijesnom razdoblju u kojem je dijaspora nastala.
Kakvo je Vaše mišljenje o legitimnosti privremene vlade?
- To je nešto što me, moram reći, iskreno razočaralo u mnogim raspravama koje sam pratio na HTV-u i u hrvatskom Saboru. Prosto je nevjerojatno kako se miješaju dva osnovna pojma – legitimitet i legalitet. U najmanju bih ruku rekao da je vrlo upitan.
Smatrate li da će se održati prijevremeni izvanredni izbori i kakav je Vaš stav o tome?
- Kada bih bio u oporbenim klupama, vjerojatno bih se zalagao za izvanredne izbore iz razloga da što prije dođem na vlast. Na taj način imam puno razumijevanja za one koji traže izvanredne izbore. Isto tako, u potpunosti razumijem i argumentaciju da bi takvi izbori bili odgovor na novonastalu situaciju gdje nova, aktualna vlada nema legitimitet od biračkog tijela jer su promijenjeni neki uvjeti. Konkretno u Hrvatskoj, smatram da izvanredni izbori momentalno nisu poželjni zbog nekoliko razloga, najmanji od svega - cijena koštanja (kako to netko reče nedavno: Demokracija nema cijenu).
