Kako sam se i sam bavio (a pomalo se i danas bavim) tim poslom, upoznao sam svitu raznoraznih novinara. Nisu svi poput onih famoznih novinara iz filmova o mafiji i političkih “uzbudljivaca” (hrv: thriller), gdje hrabri i objektivni novinari nakon mnogo muke, jurnjave automobilima, pucnjave i eksplozija film dovedu do sretnog završetka, a glavnog negativca iza rešetaka.
Biti hrabar i plivati protiv struje
Ne, naše novinarstvo se baš i ne može mjeriti sa Hollywoodom. Jednostavan je tome razlog – novinari imaju trbuhe. Koje valja napuniti. U igri u kojoj je ploča satkana od isprepletenih interesa zaista treba biti hrabar i plivati protiv struje, često i pažljivo bacati kockice. Mnogi novinari izbjegavaju konfrontaciju zbog vlastite komocije i tako – fulaju struku. Iako u jedinstvenoj poziciji da na lak i efikasan način prenesu moralnu poruku ili ukažu na problem velikom broju ljudi, većina novinara ipak se odlučuje za hod na prstima. Iako su vokacijom pozvani da društvo razbuđuju i upozoravaju na probleme, zov uredne plaće i buduće mirne mirovine zapravo je samo simptom malodušnosti i negativne selekcije koja tjera objektivne i sposobne, a na njihova mjesta stavlja povodljive i podobne.
Nataša Škaričić dobila je otkaz u Slobodnoj Dalmaciji. Ne ulazeći u poslovnu politiku kuće niti u odnose nje i uredništva, ipak ću se začuditi lakoći kojom se jedna novinska kuća rješava stručnog i nagrađivanog novinara, posebice u vremenima kada svaki sposoban novinar vrijedi svoju težinu u zlatu.
Pravosudna farsa s Vukovarcem
Damir Fintić, pak, jest čovjek kojeg nikad nisam upoznao, niti bih ga znao da nije žrtva pravosudne farse dostojne usporedbe sa Kočićevim “Jazavcem pred sudom”. Nepoznata osoba napisala je tekst na portalu Vukovarac.net koji se nije svidio bivšem vukovarskom gradonačelniku Štenglu, a ovaj je zauzvrat tužio vlasnika portala Fintića. Sud je presudio u korist bivšeg gradonačelnika, smatrajući kako je vlasnik portala odgovoran za klevetnički tekst. Ne ulazeći u meritum duševnih boli bivšeg gradonačelnika, podsjećam na vrlo neugodnu analogiju: vlasnik portala isto je što i vlasnik novina, ali: vlasnik novina ima pod kontrolom novinare koji za njega stvaraju novinu, dok portal ne stvaraju samo vlasnik i plaćeni novinari, već vrlo često i – građani, često procesom čiju demokratičnost je teško ili nemoguće reproducirati u klasičnim medijima. Dapače, mnogim portalima često doprinose građani koji su nerijetko anonimni (jer je bitno što piše, a ne tko piše), kao što su – zapravo - i pisma čitatelja koja se objavljuju u novinama. Osuda Damira Fintića zbog anonimnih napisa identična je osudi vlasnika nekog dnevnog lista zbog sadržine pisma nekog čitatelja.
Tako je i ova presuda, iako formalno donesena protiv Fintića zbog nanošenja duševnih boli zapravo presuda protiv građanskog prava na slobodu govora. Možda netočnog, možda uvredljivog, ali i dalje prava na slobodu govora.
Trebam li posebno ukazivati na nit koja povezuje ova dva naoko nepovezana slučaja?
Nažalost, priča ne vodi nekom sretnom završetku. Navedeni primjeri tek su pukotine na strmini domaćeg novinarstva koje radosno niz nju klizi, pobirući pritom šarene cvjetiće lakih društvenih skandala, pišući o zaista po ničemu važnim “slavnim” osobama i mrčeći papir na potpuno irelevantne i plitke teme. Koje, istina je, zabavljaju veliki broj građana. No, to je samo posljedica općenite društvene debilizacije, zatvorena petlja u kojoj novinari sve glupljim stvarima hrane čitatelje, koji zbog toga imaju sve niže kriterije, koji pak novinare vuku da se spuste još niže... Tamo negdje pri vrhu one strmine grupa je tvrdoglavih ljudi kojima je novinarstvo više od ispunjavanja obaveze za mjesečnu plaću, pokušavaju biti profesionalni koliko god je to moguće i ne otklizati niz strminu. Dok ih nevidljiva ruka nekog moćnika ne pospremi ravno u koš za smeće.
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
