"Sjećam se samo lica bez grimase. Vrisak, udarac... Darko je ležao mrtav"

Jedino čega se sjećam bilo je lice. Ali, kako je došao s lijeve strane auta bilo je nekako bočno. Nije napravio nikakvu gestu, grimasu, nije ispustio nikakav zvuk. Naprosto, kao kad vozite kroz šumu i odjednom se pred vama stvori jelen. Ali, to je bio čovjek. Nisam ga primijetio jer sam bio skoncentriran više na cestu ispred sebe i na desnu stranu jer sam očekivao bicikliste, čak i one koji se kako se to kod nas kaže “u red pelaju”, dakle jedan kraj drugog. Ususret meni iz suprotnog smjera prošla su dva vozila koja su me malo i zaslijepila. U tom trenutku P. je vrisnula, ja nisam skidao pogled sa ceste. Istovremeno uočio sam lice tog čovjeka. Bio je tamno obučen. Uslijedio je udarac, pao mi je na haubu i nestao iz vidnog polja. Nastojao sam zadržati kontrolu nad vozilom.

Sjeo sam i otišao

Zaustavio sam se, trebalo mi je možda 30-40 metara, upalio sva četiri žmigavca. Ja i moja suvozačica smo izišli van. Čovjek je ležao nekako poprijeko ceste. Obzirom da sam ga udario bočno bio je iza mog automobila. Nije disao. Ona je rekla: “Čovjek je mrtav!” Bila je sva izvan sebe i rekao sam joj da ode u auto. U tom trenutku kad sam mu prišao bliže i opipao bilo jedan ga je automobil osvijetlio i tada sam prepoznao Glavana. To me dodatno šokiralo. Nije bilo automobila, svi su otišli. Osjećao sam se kao da mi se cijeli svijet okrenuo naopako. Sjeo sam u auto i otišao. Da, u tom sam trenutku pogriješio. Ali, da mu se moglo ikako pomoći, pomogao bih. Ali, bio je mrtav. I vještaci su potvrdili da je smrt bila trenutna. A ja sve što sam od tog trenutka učinio i u narednih 12 sati učinio sam automatski. Da sam htio pobjeći mogao sam. Imao sam američku putovnicu, bio sam na pola sata do mađarske granice. Ali nisam.

U vikendici sam nakon nesreće popio dvije butelje vina. Razmišljao sam da nazovem policiju. Oni su nazvali popodne. Rekli su da dođem na razgovor. Znao sam zbog čega me traže. Pozvao sam čovjeka iz svoje firme da dođe po mene jer sam ja bio popio i da me odveze u policiju. Kroz glavu mi je još uvijek prolazilo: Što se to dogodilo. Je li se to meni dogodilo?“.

Facebook i tuga

Priča je to 46-godišnjeg vozača Maria Novaka. Ovo je njegova ispovijest o nesreći u kojoj je 13. srpnja, 35 minuta iza ponoći poginuo poznati glazbeni kritičar, 51-godišnji Darko Glavan. Mario Novak je osumnjičeni. Ove srijede izišao je iz pritvora varaždinskog Okružnog zatvora. U SAD se ne vraća, ali ne samo zbog sudskog postupka i putovnice koja mu je oduzeta već i zbog poslovnih planova. Dovršio je 90 posto fotomonografije “Sakralna umjetnost u Hrvata” u koju je uložio vlastiti novac i za čiju je izradu ima potporu Hrvatske biskupske konferencije. Hrvatsku javnost šokirala je činjenica da je Novak nakon što je usmrtio Glavana, došao kući, te stavljao fotografije s koncerta na svoj profil na Facebooku na kojem je 11 sati i 20 minuta nakon nesreće napisao: “Samo tuga...”
Svoj postupak objašnjava ovako: - Kad sam pod stresom radim s fotografijama jer se osjećam nekako najsigurnije. A to sam tuga napisao sam oko 12 sati nakon nesreće. Nisam komunicirao s prijateljima, nisam mogao spavati. Mislio sam: “Doći će murija, prije ili kasnije!”. Htio sam se psihički pripremiti da ja njih nazovem, ali oni su nazvali mene - priča Novak, koji kaže kako su se policajci prema njemu korektno ophodili. Kao i kasnije u pritvoru. Njegova odvjetnica Dušanka Kuharić zadovoljna je dosadašnjim tijekom postupka.

Moja pogreška

Zašto ipak niste reagirali, zašto ste otišli? - pitamo vozača koji živi s teretom da je usmrtio čovjeka.

- To je bio trenutak koji je bio moja najveća pogreška. Ali, vjerujte da sam mogao ikako pomoći pomogao bi. Radio sam kao taksist u New Yorku, prošao sam u vojsci razne rizične situacije i pomagao unesrećenima. Ali, odmah kad sam prišao vidio sam da čovjek ne daje znake života jer sam provjerio puls kojeg nije bilo.

Bio sam u šoku. Nema riječi kojima bih opisao koliko mi je žao zbog toga što se dogodilo, ali nisam mogao spriječiti to što se dogodilo. Vozio sam možda i sporije nego što se tvrdi u vještačenju. Te sam večeri popio jednu pivu. Ali, ja imam oko 100 kilograma i visok sam 182 centimetra i to što sam popio nije moglo utjecati na moju vožnju - priča Novak.

Sve to ispričao je u srijedu i Biserki Plesničar, istražnoj sutkinji varaždinskog Županijskog suda nakon čega je pušten na slobodu. Dan ranije, ispitana je i njegova suvozačica, koja je dala iskaz na dan nesreće 13. srpnja.

Donosimo najbitniji dio njezina iskaza od trenutka kad se oko 22 sata na Varteksovu stadionu srela sa Mariom:

“ Kada sam se susrela s Mariom oko 21.30 do 21.45 djelovao je normalno, nisam razmišljala ima li ili nema neki miris po alkoholu, no ništa čudno na njemu nisam primijetila. Od tog vremena pa do kraja koncerta Mario je popio dvije velike pive koje su se točile na koncertu u velikim plastičnim čašama, no ja ne znam koja je količina te čaše.

Ja sam za vrijeme koncerta popila jednu malu pivu, ali kroz dan nisam ništa drugo pila.

Mario je bio normalan

Pješice smo došli do njegovog vozila, radilo se o nekakvom američkom terencu crne boje. Mario se okrenuo na parkiralištu, izašao vozilom na Zagrebačku ulicu, lagano prošao raskrižje i nastavio vožnju. Vozio je normalno, nije imao veću brzinu od 50 km/h.

Imao je upaljena svjetla. Normalno smo razgovarali, Mario me vozio kući. Komentirali smo koncert i sve je bilo u redu. Ja sam uglavnom gledala van iz auta kroz svoj desni prozor prema livadi. Prošli smo Brezje, prošli smo Plitvicu ja sam slučajno u razgovoru vratila pogled prema naprijed u smjeru vožnje kad sam odjednom ugledala s lijeve strane, sa suprotnog prometnog traka kako iskoračuje neki čovjek iz mraka.

On je iskoračio direktno pred Mariovo vozilo. Automatski sam rukama prekrila oči. Začula sam udarac, vozilo je stalo. Nisam čula da bi Mario trubio, kočio. Sve je bilo gotovo u sekundi.”

‘Nemoj zvati policiju’

Tako je trenutak pogibije glazbenog kritičara opisala suvozačica fotografa Maria Novaka, jedina je svjedokinja nesreće, koja se kako je rekla dogodila u sekundi. Dok je davala iskaz cijelo vrijeme je i plakala.

“Mario je zaustavio vozilo, oboje smo izašli iz auta. Na cesti sam uočila tijelo muške osobe. Ležao je na leđima, glava mu je bila okrenuta prema desnoj biciklističkoj stazi gledajući u našem smjeru kretanja (od Varaždina prema Zagrebu nap. a.), a noge prema središnjoj isprekidanoj liniji.

Ja sam prišla, sagnula se da ga pogledam, no jednostavno ga se nisam usudila dirati. Zaključila sam da je mrtav. Mario je stajao pored mene, nije dirao tog čovjeka, nije ništa komentirao u smislu je li mrtav. Ja sam uzela svoj mobitel, željela sam nazvati hitnu i policiju, na što mi je Mario samo rekao: „Nemoj zvati, ja zbog toga mogu završiti u zatvoru, odi u auto!”, ispričala je svjedokinja istražnoj sutkinji.

Odmah nakon toga pravdala je svoj postupak. Morate me shvatiti, ja sam bila u šoku. Moji su postupci bili automatski, slušala sam što mi je Mario rekao...

Nastavili smo vožnju u tišini. Mario me ostavio ispred kuće i tada sam sasvim slučajno pogledala prednji dio vozila. Nisam spavala. Razmišljala sam o onome što se dogodilo, te iako mi je Mario prijatelj malo sam se sabrala i zaključila kako moram policiji prijaviti događaj. Kod kuće imam malu bebu staru tri godine i sve je to za mene veliki šok“, ispričala je krunska svjedokinja.

Njezin poziv policiji bio je ključan i policajci su znali na čija vrata trebaju kucati. Mario Novak, fotograf kojem je Darko Glavan bio i promotor fotomonografije u studenom 2007. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Bio je to njihov prvi susret, a posljednji koban po obojicu zbio se 13. srpnja na cesti u Turčinu. Mario Novak odlučno tvrdi kako nije kriv za nesreću. Nije se tvrdi, kako se spekuliralo, sreo i kobne večeri na stadionu sa Glavanom, niti je bilo među njima ikakva sukoba.

Za Maria Novaka Darko Glavan je te noći bio „čovjek iz sjene“. Za Glavanovu obitelj Mario Novak je čovjek koji im je usmrtio supruga i oca.

Svatko o svemu ima svoju verziju. Prema Novakovoj ključni faktor je bila Glavanova alkoholiziranost odnosno 2,99 g/kg alkohola u mokraći i 2,19 g/kg alkhola u krvi što je vjerojatno prouzročilo njegovo nekontrolirano ponašanje na cesti. Za tužiteljstvo ključni faktor nesreće je Novakova nepažnja, kršenje propisa, njegova alkoholiziranost i to što je napustio mjesto nesreće. Između te dvije verzije sud će morati odlučiti koja je vjerodostojnija.