BJELOVAR – Najvećeg hrvatskog prevozničkog poduzeća Čazmatransa d.d. u stečaju još se mnogi žele dočepati. U tom su se poduzeću smjenjivala rukovodstva, jedno gore od drugog, kao u nekoj noćnoj mori. Uzimanje skupih kratkoročnih zajmova s kamatom do 27 posto mjesečno bilo je "moderno" u vrijeme kad se ništa nije moglo naplatiti. "Fino" uređenje platnog prometa po HDZ-ovu scenariju uzrokovalo je, zbog nenaplativosti usluga i roba, propadanje mnogih tvrtki. Voziti i trgovati se moralo, ali naplatiti se nije moglo. Oni kratkovidni spas su nalazili u preskupim kratkoročnim kreditima s mjesečnom kamatom. Drugi su prodavali prijevozna sredstva i zatvarali poduzeća.
Kamata nadmašila glavnicu
Obrazac po kojem su se preko noći uništavale tvrtke da bi se poslije mogle kupiti u bescjenje u Čazmatransovom slučaju nije pomogao, jer "vukova" je bilo mnogo, a ovca samo jedna: najveća takva u Hrvatskoj, s najvećim brojem prijevozničkih koncesija i uhodanih linija kao jednom od najvećih njenih vrijednosti. Umiješala se i politika, jedni su drugima predbacivali da samo žele ušićariti na stečaju.
Kako se to poduzeće željelo uništiti? Poslovodstvo je dizalo kratkoročne zajmove s mjesečnom kamatom do 27 posto, koja je vrlo brzo nadmašila glavnicu i narasla na 436 milijuna kuna duga.
Nasuprot tome, dugovi na osnovi jeftinijih, dugoročnih zajmova iznosili su samo 32 milijuna kuna. Protiv odgovornih ljudi tog poduzeća Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru stiglo je 1700 stranica prijava zbog nesavjesnog poslovanja i sklapanja štetnih ugovora. Uz to, poduzeće je radilo sa 300 zaposlenih viška. Govorkalo se da šefovi Čazmatransa imaju svoje privatne prijevozničke tvrtke, kojima prepuštaju Čazmatransove poslove na razne načine: namjernim, prekomjernim skupim ponudama iz Čazmatransa njihovo bi poduzeće "jeftinijom" ponudom dobivalo posao.
Zaposleni u Čazmatransu najprije su bili protiv stečaja, bojeći se da je to kraj poduzeća i njihovog zaposlenja. Nakon što je pod stečajnom upraviteljicom Blankom Tuđen-Mazuth počelo poslovati s dobiti, a plaće i davanja postali redoviti, zaposlenici daju podršku upraviteljici. U kuloarima se priča da je netko stečajnoj upraviteljici prijetio, pa je ona, zbog ozbiljnosti tih prijetnji, morala otići.
Druge su priče o navodnoj zloporabi položaja, ali ničim nisu argumentirane.
Novi život ili propast?
Vjerovnici, nestrpljivi od čekanja raspleta događaja, žele naplatiti svoja potraživanja. Privredna banka, Zagrebačka banka, Erste&Steiermärkische banka, Croatia osiguranje i država potražuju svoje. Da bi to dobili, Čazmatrans moraju prodati. Za koliko novca, ovisit će o javnom natječaju. Tko će na kraju dobiti Čazmatrans i hoće li će to značiti komadanje i propast ili novi život poduzeća te sigurniju budućnost zaposlenim, vidjet će se uskoro.
