Gospodarstvo, Hrvatska, ICT

Ponedjeljak, 30.11.2009.

Tagovi: rasprodaja, deflacija, HG Spot

  • 10:09

EVEN PARITY

Slika stvari koje dolaze

Jeste li bili na maestralnoj rasprodaji u poslovnicama HG Spota? Pedeset posto na sve, pod uvjetom da donesete čvrstu kešovinu. Nemojte se veseliti rasprodajama – te trgovine dio su ekosustava u kojem svi živimo.

Piše: Radoslav Dejanović

Jeste li bili na maestralnoj rasprodaji u poslovnicama HG Spota? Pedeset posto na sve, pod uvjetom da donesete čvrstu kešovinu. Stvari u pola cijene, hej! Tako sam i ja u rano nedjeljno podne otišao vidjeti ima li štogod za uštipnuti. No, kako je akcija trajala od petka, malo što je ostalo na izbor. Nešto stvari ionako preskupih pa se niti upola cijene nisu baš mogle prodati, hrpa stvari potpuno beskorisnih. Više ili manje prazne police. Kupili smo glačalo za kosu i sterilizator bočica za prijatelje koji iščekuju bebu.

Usput sam sreo i poznanike koje dugo nisam vidio. Primamljeni jeftinom kupnjom zakasnili su, kao i ja. Rasprodaja asortimana tvrtke u poslovnim problemima postaje tako mjesto okupljanja poznatih.

Nešto kasnije, sjedim u kafiću sa frendom koji je za rasprodaju saznao na vrijeme, ali nije ništa posebno pazario. Sjedimo tako i diskutiramo iznenadna sniženja informatičke opreme na razini kakva do sad nije viđena. Iako je za cipele i odjeću popust od 50% rijedak, ali ne i neuobičajen, za informatičku opremu to je nešto nevjerojatno: inače skupa oprema sa malim maržama trgovca ne može imati popust značajno veći od nekih desetak posto, a da pritom trgovac ostvari i zaradu. Rasprodaja u pola cijene alarmantan je podatak.

Dakako, ljudi su se poveselili lijepom sniženju i pohrlili u trgovine jer im je inače nedostupna roba odjednom postala – dostupna. Pa kad je prilika, zašto ju ne ugrabiti?

Ovakve rasprodaje vesele kupce, ali vrlo često su labuđi pjev trgovca. Nakon takvih rasprodaja nerijetko slijedi zatvaranje poslovnice i bacanje zaposlenika na ulicu. Tako su dojučerašnji lokalni giganti Ve-mil i HGspot (doslovce) preko noći iz perspektivnih, stabilnih tvrtki, postali tvrtke čija budućnost je posve neizvjesna; pritom se itekako osjeća pevecizacija informatičkih tvrtki – Ve-mil je čak imao i incident sa djelatnicima u Osijeku, a kako se čini tvrtka kuca Svetom Petru na vrata. HGspot se pokušava održati na nogama, vratio se (ipak) originalni, sposobni Hrvoje Prpić, ali vrijeme u kojem je on stvarao tvrtku jako se razlikuje od ovog vremena. Bez vala rasta na kojem je tvrtka jahala, posao će biti puno teži, ako ne i – nemoguć.

“To je slika stvari koje dolaze”, kaže moj frend. U pravu je. Očerupane police HGspota slika su onoga što će nam doći. Ta je sjena nastavak trenda kojeg sam već primjetio. Pad prodaje IT opreme od katastrofalnih 70% dotukao bi i Dell, a kamoli neće male lokalne dućane.

U 2010. godini čeka nas još više takvih rasprodaja. No, ne radujte se, narodi – svaka takva rasprodaja neminovno za sobom vuče osiromašenje ponude na tržištu. Trgovci će izbjegavati svaku robu koja nema pristojan promet, pa je već sad, primjerice, kod jednog drugog velikog veletrgovca moguće nabaviti samo dvije vrste kartica baziranih na nVidia GeForce 200 chipsetu: jednu jaku i skupu, i jednu relativno Ok, ali vrlo povoljnu.

To je budućnost koja nas čeka: moći ćete birati između malobrojne opreme De Luxe kategorije, i nimalo raznovrsnijeg ekvivalenta “narodnog” crnog kruha, opreme koja je jeftina i radi osnovni posao. Daljnjim padom prodaje, trgovci će biti prisiljeni sada relativno prihvatljivu donju srednju kategoriju spustiti u nisku, ekvivalent kineskih dućana u kojima je sve jeftino, ali svi znaju zašto.

Nemojte se veseliti rasprodajama – te trgovine dio su ekosustava u kojem svi živimo. Rasprodaje će generirati nove nezaposlene, pa privilegija da (barem za neko vrijeme) jeftino kupujemo opremu trajat će vrlo kratko, a na kraju će zahvatiti sve nas. Nakon informatičkih, na red će doći i druge tvrtke. Odjeća u pola cijene? Bit će i toga. Namještaj u pola cijene? Dapače. Hrana u pola cijene? Oh, svakako!

Deflacija je fenomen na kojeg su ekonomski stručnjaci već upozoravali. Nedostatak potražnje dovodi do smanjenja cijene robe, pa onaj tko ima kešovinu može si priuštiti robu po posebno povoljnim cijenama. Ili će čekati – jer, cijena bi mogla i dalje pasti, zar ne? U takvoj spirali sve je manje prometa robom i sve više ljudi na burzi. U nekom trenutku događa se da, unatoč smješno niskoj cijeni grafičke kartice istu nećete kupiti jer morate razmišljati hoćete li si sutra moći priuštiti kruh, jer je i vaša tvrtka, dio ekosustava, također propala i izbacila radnike na ulicu.

Ono malo srednjeg sloja što je živio na kredit biva pauperiziran preko noći. Postoje bogati, koji si mogu priuštiti i najskuplje kartice, torbice i statusne simbolčiće, i oni siromašni, koji tri puta razmisle hoće li si priuštiti išta što im nije nasušno potrebno.

A na ulicama repriza SSSR-a: trgovine, u trgovinama bjelasaju se dugački redovi polica, na policama tu i tamo neka kutija sa proizvodom.

Izvor: Monitor.hr