Špijunski triler u dvoru francuskog predsjednika

U Parizu je ovaj tjedan počelo suđenje koje bi trebalo razotkriti prljavu igru u samom vrhu francuske politike. Na optuženičkoj klupi nalazi se bivši premijer Dominique de Villepin koji je zajedno s još četiri osobe optužen za zavjeru čiji je cilj bio blaćenje aktualnog predsjednika Nicolasa Sarkozyja.

Riječ je aferi Clearstream, političkoj sagi dostojnoj najboljih špijunskih krimića o tajnim računima i tajnim agentima, uglednim biznismenima i falsificiranim popisima, curenju informacija i medijskim napadima, no prije svega o političkom rivalstvu šekspirijanskog razmjera između Dominiquea de Villepina i Nicolasa Sarkozyja.

Afera Clearstream potječe još iz 2001. godine, kada je prvi put pokrenuta istraga o prodaji francuskih vojnih brodova Tajvanu 1991. godine. Tri godine kasnije, u svibnju 2004., na adresu uglednog francuskog suca stiže anonimno pismo s popisom stotinjak visokih dužnosnika koji imaju tajne račune u luksemburškoj banci Clearstream na kojima su, navodno, polagali novac od provizije za prodaju francuskih brodova. Na listi se našlo niz uglednih političara i poslovnjaka, između ostalih Dominique Strauss-Kahn, tadašnji zastupnik Socijalističke stranke, a danas prvi čovjek Međunarodnog monetarnog fonda, Jean-Pierre Chevenement, bivši ministar unutarnjih poslova, Brice Hortefeux, još jedan ministar unutarnjih poslova, te Alain Madelin, bivši ministar financija. Imena Nagy i Bocsa koja pripadaju punom imenu Sarkozyja našla su se na samom kraju popisa.

Nakon pokrenute istrage sud je ustvrdio da je popis bio lažan, nakon čega državno tužiteljstvo pokreće istragu kako bi otkrilo autora popisa i osobe odgovorne za njegov izlazak u javnost. I tu dolazimo do Dominiquea de Villepina. Naime, u siječnju 2004. godine Villepin je pozvao Philippea Rondota, jednog od najpoznatijih francuskih špijuna, da istraži popis istaknutih političara i gospodarstvenika koji navodno imaju račun u luksemburškoj banci. Rondot je kasnije rekao da je popis dobio od Jeana-Louisa Gergorina, nekadašnjeg potpredsjednika koncerna EADS, i to u prisustvu Villepina. U njegovim bilješkama također stoji da je bivši premijer koji je u ožujku te godine postao ministar unutarnjih poslova posebno spomenuo Nicolasa Sarkozyja, što Villepin danas odlučno odbacuje. Rondot je otkrio da je popis lažan, što je Villepinu priopćio prije svibnja kada je anonimno pismo stiglo uglednom francuskom sucu. Sud sada želi znati je li Villepin imao neke veze s pojavljivanjem tog dokumenta u javnosti za koji je znao da je lažan. Optužnica kaže da jest.

Osim Villepinu, danas se sudi i prvooptuženom Gergorinu, pa Florianu Bourgesu, računovođi optuženom za krađu Clearstreamovih dokumenata korištenih u izradi lažnog popisa, računalnom stručnjaku Imadu Lahoudu, koji je optužen za obradu lažnih dokumenata, i novinar Denisu Robertu koji je prvi objavio priču. U svibnju 2006. godine Gergorin je priznao da je on anonimni pošiljatelj lažnog popisa. Popis je, priznaje, dobio od Lakouda. Uz to, Gergorin tvrdi da iza svega stoje Villepin i Chirac. Zanimljivo, u istrazi je špijun Rondot rekao kako mu je Villepin 2004. godine kazao da prati Chiracove instrukcije. Prema tome sudeći, u aferu je bio umiješan i bivši predsjednik Chirac koji je odbio surađivati s istražiteljima pozivajući se na francuski ustav koji predsjedniku daje trajni imunitet za sva eventualna kaznena djela koja je počinio vršeći svoju redovnu dužnost.

Koji je bio motiv bivšeg premijera i predsjednika? Cijela afera dogodila se u vrijeme kada su Villepin i Sarkozy bili ministri u vladi desnog centra Jacquesa Chiraca. Obojica su se trebala kandidirati na predsjedničkim izborima 2007. godine zbog čega nisu skrivali međusobno rivalstvo. Ono je, uostalom, bilo javnosti poznato i prije Clearstreama. Danas se to zaboravlja, no obojica su imala podjednake šanse za uspjeh. U maloj prednosti bio je Nicolas Sarkozy, ambiciozni mladi ministar, koji je okrenuo leđa svome mentoru Chiracu i postao jedan od njegovih najvećih kritičara. Chirac je, pak, 'gurao' Villepina, uljuđenog ministra vanjskih poslova, koji se 2003. godine proslavio svojim nastupom u Ujedinjenim narodima kada je žestoko kritizirao američku vojnu intervenciju u Iraku. Popis koji je trebao diskreditirati Sarkozyja na kraju je koštao glave Villepina koji je izgubio stranačku bitku. Sarkozy, pak, nije odustao od progona odgovorne osobe koja je pokušala oblatiti njegov ugled, pa je tako obećao da će autora cijele afere dati "objesiti na kuku za meso".

"Ja sam ovdje zato što je tako odlučio jedan čovjek. Ovdje sam zbog pomame jednoga čovjeka, Nicolasa Sarkozyja, koji je i predsjednik Francuske Republike. Odavde ću izaći slobodan i neokaljan u ime francuskog naroda", rekao je de Villepin pri ulasku u parišku palaču pravde. "Ima ljudi koji bi željeli vjerovati kako danas u našoj zemlji nema političkih procesa. I ja to želim vjerovati, no ovo je 2009., a mi smo u Francuskoj", dodao je bivši premijer. Villepinu prijeti novčana kazna i pet godina zatvora u slučaju da ga sud proglasi krivim. Bio bi to kraj njegove političke karijere, što znači da bi se Sarkozy riješio suparnika za izbore 2012. godine. Bez obzira je li riječ o obračunu dvojice političara i njihovoj strasti za međusobnim uništenjem ili, pak, čistom istjerivanju pravde, taj "proces desetljeća", kako su ga prozvali francuski mediji, sigurno će imati ozbiljne posljedice na status politike i političara u francuskom društvu.