"Sad će nam krenuti', govorili su ljudi u Hrvatskoj prije godinu dana. U zemlji je vladalo raspoloženje promjena.
Predsjednik Tuđman je umro, a s njim je u grob otišao i njegov vladarski sustav. Na vlast je došlo novo vodstvo na čelu s predsjednikom Stipom Mesićem i predsjednikom vlade Ivicom Račanom. Oslanja se na koaliciju šest stranaka koje zajedno imaju solidnu većinu u parlamentu, ali međusobno nisu uvijek složne. Što se promijenilo u godinu dana pod novim vodstvom? 0 Ponajprije jedno: završilo je desetgodišnje domoljubno izvanredno stanje... Ali i sveopća spremnost na promjene također je prošla. Na njezinu se mjestu sve više širi bezvoljna letargija. 'Ne ide naprijed', govore ljudi. (...) Vlada je imala - ili ima - problema i s političkim zahtjevima zapadnog inozemstva bez čijih će se ispunjavanja u svakom slučaju otegnuti integracija u Europsku uniju. Zagreb ponajprije mora intenzivirati suradnju s haaškim sudom. (...) Nadalje se zahtijeva suradnja u okviru Stabilizacijskog sporazuma za jugoistočnu Europu. Takav neprihvatljiv zahtjev u Hrvatskoj nailazi na skepsu: treba li tu ponovno oživjeti propala Jugoslavija? Ministar Jakovčić ukazuje na 'načelo štafete' koje deklarira Bruxelles, po kojemu se svaku zemlju mora promatrati kao poseban slučaj. 'Želimo regionalnu suradnju, ali ne i regionalnu sudbinu'.
U sudbinu Hrvatske pripada i to što je gospodarska supstancija zemlje posljednjih godina uništena dobrim dijelom zbog rata, a još ju je dodatno opljačkala politička mafija koja je okruživala bivšeg predsjednika Tuđmana. (...) 'Nova vlada na početku uopće nije znala koliko je stanje zapravo katastrofalno', kaže Žarko Puhovski, direktor zagrebačkog helsinškog ureda. (...) No, Vlada, odnosno vladina koalicija za sadašnji je zastoj i sama kriva, pojašnjava Puhovski. Potrošila je previše vremena i snage na unutarnje rovovske bitke između Mesića i Račana ili na razilaženja s Haagom. Propustila je usredotočiti se na bitno, izraditi i provesti strategiju političke i gospodarske reforme i iznijeti je u javnosti.(...) Ipak postoje naznake da će vlada smoći hrabrosti za neugodne odluke.
To pokazuje statistika: broj nezaposlenih za godinu je dana narastao s 350 tisuća na 400 tisuća. Porast je povezan s time što se tvrtke zrele za stečaj više ne dohranjuju, nego ih se zatvara. Za pogođene je to loše, ali za ukupno gospodarstvo neizbježno. (...) I pod novim vodstvom politika se vrti oko popunjavanja položaja i položajčića. I dobronamjerni kritičari vlade drže da ona svoju kadrovsku politiku vodi bez koncepta. Važna mjesta u državnom aparatu popunjavaju se po načelu slučaja ili pripadnosti stranci a ne po kriterijima potreba i sposobnosti. Previše ljudi iz stare vlade koji su dokazali svoju nesposobnost, još je na svojim položajima. (...) Iako su mnogi nezadovoljni postignućima vlade koja je na dužnosti godinu dana, tek bi se malobrojni željeli vratiti u prijašnje prilike."
