Splićani izgorjeli u grotlu prepunog Poljuda

SPLIT – Hamburger, Fiorentina, Valencia, Schalke… naposljetku – Rijeka. Sve su to bile utakmice na poljudskom stadionu u kojima je publika, u najiskrenijoj želji, sputala svoje ljubimce. I u susretu s Rijekom poticajno je ozračje zakočilo splitske nogometaše, bili su zbunjeni, nekoncentrirani, promašivali zgode kad su svi na stadionu već vidjeli loptu u mreži. Rijekin vratar Tafra ih je »začarao« pa mu je i Erceg, pucajući lagano kazneni udarac, zapravo poklonio loptu (usput, nakon utakmice Erceg je imao incident s jednim navijačem). Hajdukova obrana je bila anemična, porozna, nije mogla parirati brzim, dobro organiziranim protuudarima gostiju. – Bili smo blizu osvajanju naslova isto koliko i daleko. Nismo znali iskoristiti svoje prigode, a Rijeka svoje jest. Čestitam navijačima koji su još jednom pokazali privrženost Hajduku, rekao je Ivan Katalinić, trener Hajduka.

Znali su Splićani da je Rijeka posebno opasna u prekidima, prvi pogodak su gosti postigli upravo nakon dobro izvedenoga udarca iz kuta. Musa je nabacio na drugu vratnicu gdje su bila trojica nogometaša Rijeke i Čačić je ugurao loptu u mrežu. Gdje su bili »hajdukovci«?

Nakon lako primljenog pogotka Hajduk je neorganizirano napadao, trošio se, pa i kad je pogotkom Miladina anulirao vodstvo gostiju nije djelovao kompaktno. Pogodak Hasančića pri kraju poluvremena natjerao je Katalinića na nekoliko riskantnih izmjena (ofenzivniji igrači Baturina i Računica zamijenili su defenzivce Lalića i Šerića). Katalinićeva kockarska igra nije, međutim, promijenila odnose na terenu. Štoviše, Rijeka je umješno koristila široki prostor i još lakše ugrožavala vratara Splićana Pletikosu, a nervozni napadači »bijelih« statičnom igrom nisu ugrožavali vratara Tafru.

Nakon utakmice gledatelji nisu napustili stadion već su, na svoj način, čestitali mladom treneru Rijeke Nenadu Gračanu i njegovim igračima.

– Ono što sam trebao doživjeti kao igrač Hajduka, doživio sam kao trener Rijeke, uzbuđeno je govorio Gračan koji spletom nesretnih okolnosti (ozljede) nije u Hajduku odigrao ono što se očekivalo.

Gračan je sjajno posložio momčad, odlučio se za ivićevski stil igre koji se još jednom pokazao učinkovit. Igrom Riječana dominira obrana u kojoj se svi igrači nalaze iza lopte, pokrivaju prostor, a napadaju igrača s loptom i ne ostavljaju mu vremena za razmišljanje.

– Mislim da će Rijeka osvojiti naslov. Cijelu sezonu igra na istoj razini, standardna je u obrani, uigrana. Protuudari su Riječanima glavno oružje i stvarno ih dobro izvode. Pripremili su se za ovaj susret, slično kao i Fiorentina, a mi trenutačno nemamo igrača koji može »probiti« ovakvu igri u obrani. Nedostaje nam snažni, visoki napadač, analizirao je Katalinić.

U Hajdukovoj igri osjećala se opterećenost rezultatom, želja je bila velika, ali pogrešno usmjerena. Nije se mislilo kako demontirati obranu gostiju, »bijeli« su srljali, gurali se, mučili. Ipak, i u takvoj igri imali su nekoliko prigoda, no nije bilo odlučnosti, a potpuno je izostala koncentracija.

Jesu li se Splićani ispuhali u prijašnjim utakmicama doigravanja, pogotovo u Maksimiru, kada je neodlučeni rezultat slavljen kao da je osvojen naslov prvaka? To najbolje znaju Katalinić i njegovi pomoćnici. – Ozračje je pritiskalo igrače, nitko nije bio voljan preuzeti odgovornost. Statično smo napadali, nismo se otvarali, nismo tražili loptu, stvarali igrača viška.Ova sezona je bila dobra škola za sve nas. Sada znamo gdje smo, ovih nekoliko mladića morat će se dokazati sljedeće sezone, zaključio je Katalinić tužni jutarnji razgovor.